Bartova "brđanska riža"

Nizozemac Bart Meijer prije dvije se godine doselio u Hrvatsku. Sa sobom je donio nove ideje, nov pristup poljoprivredi, nove kulture. U Brdima iznad Lipika uzgaja rižu.

Pokusna polja riže na padinama Psunja u Skenderovcima  iznad Lipika dobro napreduju , pa je Bart Meijer uoči berbe iznimno zadovoljan.

- Ovo je nova vrsta riže, odnosno stara vrsta koja se može uzgajati na normalnom tlu. Ovo je proizvod koji može donijeti dobru zaradu na hrvatskom tržištu. Domaća riža je, naglašava Bart Meijer, Skenderovci.

I dok bi svatko na spomen riže  očekivao močvarno tlo Bart naglašava kako je riječ o posebnim sortama za uzgoj na suhom tlu odnosno  kako kaže "brđanskoj riži".

- Od 900. do 1200. godine nakon Krista uzgajala se na ovom području riža, ali blizu Save, tako da je to bila riža iz vlažnog tla, a problem kod takve riže je što ona treba više gnojiva, pesticida da ju čuvaju od nametnika. Ova raste poput pšenice ili zobi. Bolje je za okoliš da se uzgaja ovako, ali važno je kakva vrsta se uzgaja. Ne uspijevaju sve.Ovo je prava „brđanska riža", govori Bart.

Sjeme desetak sorti stiglo je iz raznih zemalja, Poljske , Ukrajine,  a Bart se uključio u skupinu od 22 poljoprivrednika koji na raznim stranama svijeta istražuju mogućnost uzgoja takve riže.Riječ je o organskom uzgoju bez pesticida.

- Ovo je pokusna godina, vidjet ćemo koju vrstu riže je nabolje uzgajati ovdje, a sljedeće godinu planiramo posaditi 4-7 hektara, od čega bismo mogli dobiti 10-20 tona dobre riže, istaknuo je Bart.

I dok mnogi sumnjičavo odmahuju rukom na sam spomen uzgoja riže na Psunju, Bart već ima i svoju računicu.

- Na primjer kukuruz, od njega mogu zaraditi najviše kunu, od krumpira oko 45 lipa, od riže 4,5,6 kuna po kilogramu, domaća riža, rekao je.

No, riža je samo dio Bartovih planova u kojima se potpuno posvetio uzgoju prema načelima permakulture, bez pesticida  u međusobnom suglasju raznih poljoprivrednih kultura koje se nadopunjuju. Pokraj riže je i pokusni kukuruz.

- Ovo je crni kukuruz. Više se koristi kao lijek nego kao hrana. Crna boja je zapravo ljubičasta. Jako je zdrav jer čisti jetru, pomaže kod oboljelih od raka želuca ili raka grlića maternica. Ovo zapravo nije voće nego lijek, govori Bart.

Shvatio je u Bart u dvije godine života u Hrvatskoj kako kod nas funkcionira tržište.

- Ako moji kolege i ja dovezemo u Zagreb super proizvode na tržnicu ili u markete, prodat ćemo ih za jako dobru cijenu, a ovdje dobijemo jako malo. Slatki kukuruz ćemo bez problema prodati u Zagrebu, tako da ispada da se najbolje od slavonskih proizvođača može kupiti u Zagrebu, naglasio je.

Uzgaja Bart i njegova obitelj i ovce. Također ekološki.Hrane se ,brsteći šikaru  istodobno čisteći godinama zapušteni dio od 8 hektara koje je Bart zajedno s kućom kupio u Skenderovcima,oko dva kilometra udaljen od prvih kuća.I Bartova supruga ističe kako uživa u prirodi i njezinoj čistoći

- Mislim da je u Nizozemskoj jako puno ljudi, bučno je, svi su u žurbi. U Hrvatskoj nije tako. Ako ugovorite sastanak i zakasnite sat vremena nitko se neće ljutiti. U Nizozemskoj nema više baš prijateljstava, rekla je Jessica Meijer.

Ova nizozemska obitelj doselila je ovdje i zbog toga što im je kći Maria koja nije željela pred kameru bolovala od astme.Simptomi bolesti, kažu, nestali su u prva dva tjedna života u Hrvatskoj. Sin Bram također ističe prednosti života u Hrvatskoj.

- Prirodnije je, a i mirnije, polakše. Mogu radit što moram ili hoću.To je lijepa stvar, ali nekad bude i dosadno, govori Bram Meijer.

Bart ističe kako su ga u početku gledali kao čudaka no sad je sve više onih koji shvaćaju na koji način želi proizvoditi hranu.

- Jako sam zadovoljan. Imamo ovdje puno više prirode, vrlo malo zagađenja, zrak je divan, dobre su temperature. Imamo dovoljno kiše. Ljudi napokon počinju razumjeti što radim, zašto to radim i svi me više poštuju zbog toga. No, puno posla to iziskuje, rekao je.

Posla se kaže dakako ne boji , a ova naizgled pustoš nudi , kaže niz , prednosti jer zemlja nije zagađena već je dapače odmorena, a u okolici nigdje parcele s koje bi mogli doći pesticidi.

- Takva je kultura, način života i radije se ide polako bez žurbe. Dobra je rakija, pivo, razgovaram sa susjedima, prijateljima.Razmjenjujem iskustva s drugim poljoprivrednicima i to je ono što mi se sviđa, naglasio je.
 

I tako je ova obitelj doselila u kraj iz kojega se iseljava  pronašavši 1500 kilometara od okolice Roterdama gdje su nekada živjeli , ne samo novi dom već i novi život