Festival suvremenog plesa Dance Inn Autumn u zagrebačkoj Laubi

Solo predstavom "Ecce (H)ommo, posvećenom plesačici i koreografkinji Dori Hoyer, u subotu se u zagrebačkoj Laubi otvara pop-up festival suvremenog plesa Dance Inn Autumn.

Festival se, u organizaciji Kazališne grupe de facto, održava od 28. do 29. rujna, nakon što je u proljeće imao uspješnu suradnju s Francuskim institutom i Gliptotekom HAZU.

Dance Inn je nastao 2017. kao novi festivalski koncept u Hrvatskoj, kojem je cilj u kratko vrijeme predstaviti radove različitih umjetnika iz područja suvremenog plesa, za što biraju nekonvencionalna mjesta, galerije, kafiće, kulturne centre, folklorne dvorane.

"Ecce (H)ommo", koji se sastoji od pet kratkih solo izvedbi, najavljuje se kao potresna i nesvakidašnja posveta iznimnoj i pomalo zaboravljenoj njemačkoj plesačici i koreografkinji Dori Hoyer (1911. 1967.) kroz "pet plesova za pet osjećaja: ponos/taština, želja, mržnja, strah, ljubav".

Autor predstave Pol Pi je brazilski umjetnik s francuskom adresom, kojega zanima šire razumijevanje koreografskog područja, rad na sjećanju i prolaznosti, jeziku i prevođenju te pojam arhiva u plesu, a poseban interes pokazuje za ono što se povezuje s određenim mjestom, ističe se u najavi.
Nakon te predstave nastupa MRFTB, glazbeni  duo koji istražuje aspekt isključivo elektronske analogije zvuka kroz modularne sisteme, ritam mašine (Radovan Ruždjak) i analogne sintesajzere (Tomo Gavranović), stvarajući zvučnu sliku uživo, u trenutku. Ulaz na koncert je besplatan.

Drugi dan festivala, 29. rujna, održat će se premijera Sabine Perry i Koraljke Begović "Funeral for my 20'S" i solo izvedba Matije Ferlina "Staging a play: Antigone".

"Funeral for my 20's" predstavlja različite situacije koje je koreografkinja doživjela tijekom dvadesetih godina, i sada na pragu tridesetih se pozdravlja s jednom erom svog života.

Matija Ferlin ove godine predstavlja Antigonu iz ciklusa "Staging a play. "Tim odabirom odlučuje se za još radikalniji i kompleksniji pristup ideji proširenog koreografskog uprizorenja, pri čemu dramska lica i njihove funkcije svodi na jedno izvođačko tijelo i jedan glas, zadržavajući narativ drame i logiku dramskih situacija", napominje se.