4. listopada 1669. - Umro Rembrandt

Poslije oslobođenja od španjolske vlasti bogata se Nizozemska preko noći pretvorila u slikarski raj. Kažu da je gotovo svako selo imalo svog lokalnog majstora.

U toj jagmi za slikama uzdigao se genijalni barokni umjetnik Rembrandt van Rijn, najsnažnija i najsvestranija ličnost nizozemskog baroka. Tridesetih godina 17. stoljeća preselio se iz rodnoga Leidena u Amsterdam, grad, kako sam kaže, "gdje prebiva duša države Nizozemske". Ondje je i umro, siromašan i sam 4. listopada 1669., a pokopan je u neoznačenu grobnicu.

Rembrandtov je umjetnički opus po vrijednosti i opsegu izniman. Napravio je oko 640 slika u ulju, oko 300 bakropisa i oko 1500 sačuvanih crteža. Tehnike i teme nadahnuća su različite, ali prvo mjesto zauzimaju portreti. Među njima je više od 100 poznatih autoportreta u velikom rasponu uloga i karaktera.
Genijalna djela nizozemskog majstora naišla su na velike simpatije javnosti.

Amsterdam je jednostavno poludio za njegovim djelima! No slava mu je donijela i nevolje. Rembrandt se počeo ponašati kao veliki gospodin. Kola su krenula nizbrdo osobito nakon 1642. kada je izradio glasovitu Noćnu stražu, u kojoj časnici nizozemskoga kapetana Cocka živahno kreću na gradske zidine.

Najveća Rembrandtova slika bila je veličanstvena, ali ne i po volji naručitelja. Rembrandt ih je prikazao kao žive ljude u pokretu, jedne osvijetljene, a druge u sjeni ulaznog trijema. Navikli na standardne ukočene scene, ljutiti časnici odbili su platiti narudžbu. Golemu sliku ipak su objesili u svojoj dvorani, ali su joj pritom odrezali rubove kako bi stala između dva stupa. Na tom remek-djelu i vrijeme je učinilo svoje. Inače dnevni prizor zbog naslaga čađe pretvorio se u noćni! Taj skandal i narasli dugovi velikog su majstora otjerali u stečaj. Završio je u jeftinoj kućici kao usamljeni buntovnik čiji genij suvremenici nisu prepoznali.