5. listopada 1989. - Nobelova nagrada Dalaj Lami

Nobelova nagrada za mir redovito je znak percepcije uspjeha određene politike. U vrijeme pada komunizma na istoku Europe, 5. listopada 1989., u opću sliku uklopila se dodjela Nobelove nagrade za mir Dalaj-lami, političkom i duhovnom lideru Tibeta.

Prema tibetanskom vjerovanju, Dalaj-lama je reinkarnacija Bude. Dječak Tenzin Gyatso, iz seljačke obitelji na Tibetu, s dvije je godine prepoznat kao Tulku (reinkarnacija) trinaestog Dalaj-lame i 1950., u petnaestoj godini, postao Dalaj-lama. Tada je Tibet već bio suočen s prijetnjom kineske okupacije.

Nakon dolaska Kineza postaje prvi duhovni vođa koji napušta Tibet, 1959., i sklanja se u Indiju. Zbog neuspjeha tibetanskog pokreta otpora komunističkoj Kini te boravka u egzilu, Dalaj–lama postao je poznat kao nenasilni borac za samostalnost Tibeta. Izbjeglištvo je iskoristio i za posjet Zapadu, gdje je nastojao upoznati svijet i s tibetanskim pitanjem i s budizmom. Promicao je koncept univerzalne odgovornosti, etike i međureligijske komunikacije. Zbog svega toga dobio je Nobelovu nagradu za mir. Tom je zgodom rekao, uzevši kao uzor nenasilno djelovanje Mahatme Ghandija: „Svaki odnos između Tibeta i Kine morat će se temeljiti na načelu jednakosti, poštovanja, povjerenja i obostrane koristi.“ Štoviše, naglasio je i univerzalnu važnost vjerskih poruka: „Vjerujem da sve religije slijede iste ciljeve, koji gaje ljudsku dobrotu i donose sreću svim ljudskim bićima.“