16. listopada 2002. - Aleksandrijska knjižnica

Na svečanosti pod nazivom Od papirusa do digitalizacije, 16. listopada 2002. u egipatskome gradu Aleksandriji otvorena je nova Bibliotheca Alexandrina. Samo stotinjak metara od stare knjižnice, prema projektu norveških arhitekata,  uzdigla se suvremena katedrala znanja načinjena od granita, omiljenog materijala egipatskih faraona.

Prostire se na 85000 četvornih metara, s najvećom čitaonicom na svijetu na 11 katova. Impresivna građevina na poseban način povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost. Naime, Aleksandrina je u davnini zauzimala središnje mjesto među knjižnicama helenističkog doba. Osnovala ju je 288. godine prije Krista dinastija Ptolomejevića u želji da Aleksandriju učine središtem znanosti, poput drevne Atene. Tu su djelovali najveći umnici. Euklid je ondje postavio temelje geometrije, Arhimed svoje zakone. Tu je prvi put objavljeno da se Zemlja okreće oko Sunca.

Fond knjižnice rastao je iz godine u godinu. Knjige su se nabavljale  kupnjom, prepisivanjem, pa i oduzimanjem s brodova koji su dolazili u aleksandrijsku luku. Knjižnica je na svom vrhuncu imala čak 700 000 svitaka. Kada se rimski vojskovođa Julije Cezar umiješao u građanski rat na strani lijepe Kleopatre, dao je spaliti brodove pa je u  strašnom požaru prvi put stradala i Aleksandrina. Smatra se da su oko 640. godine Muslimani u vatru bacili posljednje knjige i spise, jer nisu spominjali Alaha. Zanimljivo je da je prigodom otvaranja nove aleksandrijske knjižnice i naša Sveučilišna i nacionalna knjižnica darovala 200 vrijednih knjiga.