20. listopada 1770. - Rođen Janko Drašković

Među hrvatskim uglednicima 19. stoljeća visoko odskače lik grofa Janka Draškovića, najobrazovanijeg Hrvata toga doba. Bio je feudalac koji se odmaknuo od svojega staleža kako bi, unatoč protuhrvatskim burama iz Beča i Pešte, sročio prvi cjeloviti i dalekosežni nacionalni program.

Rođen 20. listopada 1770., Drašković je savršeno govorio desetak jezika, završio je dva fakulteta i svoju erudiciju stalno nadopunjavao, i kao vojnik i kao društveni djelatnik. Čak su mu i Meternichovi doušnici priznali da je ''čovjek sjajnih umnih sposobnosti''. Golemo znanje i snažan hrvatski osjećaj jednostavno su morali eksplodirati. U doba kad se Gajeva skupina tek počela organizirati oko Novina Horvatskih, ''stari domorodac'' uputio je usnuloj javnosti znamenitu i izazovnu ''Disertaciju'', program od epohalne važnosti za budućnost moderne Hrvatske.

Bila je to prva programsko-politička brošura napisana štokavskim narječjem. Suočen s agresivnim mađarskim nacionalizmom, Drašković se u njoj zauzima ne samo za uporabu hrvatskog jezika ''u kojem sve izreći moguće jest, što srdce i pamet zahteva'' nego i javno bori za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja Habsburške Monarhije i brži razvoj obrta i industrije. Prema zapadnoj Europi preporučuje ''sredoputno popeljanje'', razlažući do detalja svoj gospodarski, kulturni i socijalni program.

Uz Gaja, Drašković je bio ključni vođa preporodnog pokreta pa čak i kandidat za bana, što je odbio zbog poodmakle dobi. Izravno je sudjelovao u osnivanju važih institucija preporodnog pokreta, uz ostalo čitaonice ilirske, Narodnoga muzeja, Matice ilirske, Narodnoga kazališta te gospodarskog društva. Malo se zna o tome da je Drašković kao mladi časnik bio ratni drug generala Franje Jelačića, oca budućeg bana kojega je 1848. u Glini nagovarao ''da prihvati visoku bansku čast''. ''Stari domorodac'', kako su ga zvali, pokopan je u ilirskoj arkadi na zagrebačkom Mirogoju.