Jorge Bucay 'U svom filmu': Budim samo one koji to žele

Njegove knjige prevedene su na 24 jezika i izdane u 60 zemalja svijeta. On je psihijatar koji je postao književna zvijezda i tako dotaknuo živote milijuna ljudi. U emisiji 'U svom filmu' urednica Tončica Čeljuska ugostila je Jorgea Bucaya.

Sreća i sloboda pojmovi su koji određuju život slavnog argentinskog psihoterapeuta i autora mnogih knjiga za samopomoć Jorgea Bucaya, koji je u Zagrebu nedavno gostovao u sklopu 7. Festivala svjetske književnosti.

Bucay je tom prilikom u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, koja je bila rasprodana danima unaprijed, održao predavanje i predstavio knjigu 'Klasične priče da se bolje spoznaš', u kojoj objašnjava zašto je važno čitati bajke i što odrasli mogu iz njih naučiti.

Na početku razgovora, koji je za emisiju 'U svom filmu' snimljen u foajeu velike dvorane Lisinski Jorge Bucay je poručio da je sretan što je ponovno posjetio Zagreb i Hrvatsku: Ovo mi nije bilo prvi put. Postoje mjesta na koja se stalno vraćam. Svaki put kad napustim Zagreb osjećam da ostavljam prijatelje, znance i korijenje. Dolazak ovamo zapravo je povratak, a ne novi dolazak, rekao je Bucay.





Netko je jednom izjavio da je pravi pisac je onaj koga poželiš nazvati usred noći. Bucay je upravo takva pojava na književnoj sceni, a odgovor na pitanje zašto je važno da se propitujemo i je li bolje živjeti u iluzijama počeo je pomalo iznenađujuće.

- Kao prvo, ja nisam pisac. Napisao sam i izdao 30 knjiga, no pravi je pisac nešto drugo. Ja sam terapeut koji piše o temama vezanim uz psihologiju, o onome što sam studirao. U svojim knjigama poučavam. Pisac je, pak, onaj tko na praznoj stranici stvara svijet. Može izmisliti nešto što ne postoji i udahnuti nečemu život. Ja to nisam sposoban učiniti. Napisao sam samo jedan roman. Trebalo mi je sedam godina da ga napišem i nisam zato pisac. Ja sam autor, i nadam se da nisam autor kojeg ćete poželjeti nazvati usred noći, rekao je Bucay.

'Budim samo one koji to žele, a ostali – neka spavaju'

Bucay voli spavati i cijeni svoj san, ali naučio je koliko je bitno buđenje i vjeruje da je to i osobni izbor: Ne vjerujem, poput mnogih kolega, da se moramo probuditi, da svi moramo na terapije i psihologu. Nije tako. To je odluka i izbor, osobni izbor, napominje Bucay.

- Grčki filozof Sokrat govorio je kako je susreo roba, a rob mu je rekao kako sanja da je slobodan. Što bi trebao učiniti? Probuditi ga i reći mu da je to samo san ili ga pustiti da spava kako bi bar u snu uživao u slobodi? Nema ispravnog odgovora. To je odluka. Neki se žele probuditi, poput mene, a neki se ne žele probuditi. U životu sam sreo mnogo ljudi koji se ne žele probuditi, koji bi rekli 'Nemoj me buditi! Sanjam da sam slobodan. Pusti me jer želim da ovaj san potraje.' I to je ispravan izbor. Drugi bi, pak, rekli 'Ako sam rob, probudi me. Želim znati istinu koliko god tužna bila. Ne želim živjeti u svijetu mašte,' smatra Bucay.

Jorge Bucay je mnoge probudio tijekom života – 35 godina bavi se psihoterapijom, 30 godina piše knjige – no, budi samo one koji to žele, a ostali – neka spavaju.

Tajna popularnosti

Ljudi kažu da kad pročitaju jednu njegovu knjigu požele uzeti i drugu i treću -  sve što je napisao. Svoju popularnost Bucay povezuje s mnogočime: To je tema zbog koje će se neki moji kolege naljutiti na mene, no ja sam jednostavno imao sreće. Katkad sam bio na pravome mjestu u pravo vrijeme i otvorio vrata koja netko nije mogao otvoriti, koliko god se trudio. Na svijetu ima mnogo pisaca koji su mlađi od mene, mudriji, ljepši, aktivniji, energičniji, a nisu imali sreće. Bio sam blagoslovljen i taj blagoslov je privilegij, smatra Bucay.

Uz sreću, razlog svojoj popularnosti nalazi i u činjenici da je rođen u kući s dvojicom djedova i dvjema bakama, koji su svi bili doseljenici s Bliskog istoka.

- Njihova djeca, a moji roditelji, vjenčali su se unatoč tomu što je jedan pripadao arapskoj, a drugi židovskoj obitelji, no moji su roditelji bili sjajan par, a četvero baka i djedova pričali su priče iz Talmuda, o židovskoj filozofiji, ali i priče iz islamske kulture, tako da je moje djetinjstvo bilo prepuno priča. To su iste priče koje ja sada pričam na terapijama. Mogu pomoći novim naraštajima. Ljudi u mojim knjigama traže magiju koju nose te priče, ne moje riječi, nego te priče, zaključuje Bucay.

Kao treći razlog, i jedini za koji je sam odgovoran, Bucay navodi svoju majku koja je morala napustiti osnovnu školu u trećem razredu jer je morala na ulici prodavati peciva kako bi uzdržavala obitelj.

- To je bilo početkom 20. stoljeća u Buenos Airesu. Ona stoga nije naučila tečno čitati, ali kad sam ja odrastao i počeo pisati u časopisima, majka je bila ljutita što nije mogla razumjeti sadržaj napisanoga. Kako bi mogla čitati moje tekstove, s 40 godina je naučila čitati i otada je čitala sve što sam napisao. Katkad mi je govorila kako ne razumije nešto što sam napisao. Rekao bih joj da nepoznatu riječ potraži u rječniku, ali ako i dalje ne bi razumjela, ja bih joj 10-15 minuta objašnjavao što sam htio reći u članku, priča Bucay.

Jedan dan neće nikada zaboraviti, a bilo je to davno, prije više od 40 godina: Mama je čitala članak i pitala me zašto to ne napišem onako kako njoj objašnjavam. Naježio sam se i shvatio sam da je to ključ. Nikad više nisam ni riječ napisao, a da se nisam upitao bi li moja majka to shvatila. Mislim da me zahvaljujući toj jednostavnosti može čitati svatko tko poželi, rekao je Bucay.

Pogledajte što o Jorgeu Bucayu kažu urednici s kojima je surađivao u Hrvatskoj, te što je on rekao o svojim iskustvima s hrvatskom publikom.