24. listopada 1917. - Talijanski slom kod Kobarida

Tih dana na austrijsko-talijanskoj fronti padala je kiša, u kraškim kotlinama spustila se magla, a na planinskim visovima počeo je padati snijeg.

Uz takve atmosferske prilike i veliko borbeno raspoloženje vojnika, na liniji Bovec-Tolmin stvoreni su povoljni uvjeti za veliku ofenzivu združenih njemačkih i austrougarskih snaga. Rano ujutro 24. listopada 1917. talijanske su položaje zasule granate s bojnim otrovima, a odmah zatim uslijedila je paklenska topovska paljba. U 8 sati pješaštvo je s nataknutim bajunetama krenulo na juriš!

Na gornjoj Soči, kod Kobarida, koji Talijani nazivaju Caporetto, silina napada ubrzo je dovela do sloma talijanske fronte. Prvobitno zamišljena s ograničenim ciljem odbacivanja protivnika s rijeke Soče, ofenziva se pretvorila u munjevito napredovanje, jer se talijanska armija, pod prvim udarcima, praktički raspala i dala u bezglavi bijeg.

U Beču je tih ratnih godina Italija bila predmetom mržnje i prezira, osobito stoga što je dojučerašnja saveznica stupila u tabor Antante uz uvjet da joj poslije rata pripadnu Trst, Istra i velik dio Dalmacije. Nakon što su se talijanske snage iscrpile u 11 krvavih bitaka, austrijski glavni stožer počeo je pripremati svoj prvi veliki protuudar. Više iz političkih nego iz vojnih razloga akciju je podržala carska Njemačka. Kajzerove generale uznemirili su pokušaji Austro-Ugarske da pregovara o separatnom miru s Antantom, pa im se pobjeda nad Italijom činila pogodnom ohrabriti iscrpljenu saveznicu za nastavak rata. Sedam elitnih njemačkih divizija donijelo je prevagu u velikoj bitki.

Već prve večeri Nijemci i Austrijanci zauzeli su ključne neprijateljske položaje. Poslije proboja kod Kobarida, neočekivano i za napadače, Talijani su odbačeni sve do rijeke Pijave, 110 kilometara od prvobitnih položaja. U sveopćoj pomutnji 40 tisuća Talijana je ubijeno ili ranjeno, 300 tisuća zarobljeno, a oko 400 tisuća preplaćenih vojnika dezertiralo je i raspršilo se po unutrašnjosti zemlje.

Italiju je od potpunoga vojnog sloma spasila hitna intervencija anglo-francuskih divizija koje su stabilizirale bojišnicu na Pijavi. Srećom za nju, tada ni Centralne sile više nisu imale snaga u pričuvi za još jedan udar. Strahoviti poraz kod Kobarida i kasnije neznatno talijansko vojno sudjelovanje nisu na kraju rata smetali Antantu da svojoj saveznici kao nagradu preda hrvatsku obalu i otoke, što je i dogovoreno tajnim Londonskim ugovorom.