29. listopada 1805. - Umro Tito Brezovački

Kad se 29. listopada 1805. pronio glas o smrti velikoga kajkavskog komediografa Tituša Brezovačkog, ostavinskom sudu u Zagrebu javili su se brojni vjerovnici, pa je na javnoj dražbi rasprodana sva njegova skromna imovina.

Ovog hrvatskog pisca, bivšeg pavlina, teologa, profesora na pavlinskoj gimnaziji u Varaždinu, pratio je glas da je više okrenut ljepotama svjetovnog života nego strogim pravilima pavlinskog reda. Verbalni sukobi čak i u krčmama nisu mu bili strani, a u nerijetkim nesuglasjima bio je i sa svećenstvom te biskupom Maksimilijanom Vrhovcem. Zbog toga je često mijenjao župe. Vehementnosti unatoč, Brezovački će u hrvatskom dramskom i kazališnom životu ostaviti neizbrisiv trag. Smatra ga se jednim od najupečatljivijih kajkavskih nositelja hrvatskih dopreporodnih težnji, osobom koja je preko kazališnih dasaka, tadašnje jedine vidljive platforme za oblikovanje javnog mnijenja, progovarala o aktualnom društvenom i političkom životu te kritizirala isti.

Duhovne kanone ugrađivao je u svoja djela želeći i kroz poetski i dramsko-kazališni opus, uglavnom u komediji i farsi, upozoriti na mnogobrojna moralna zastranjenja, propadanje etičkih vrijednosti i  „horvatskih znamenja“. Najvažnija su mu djela, namijenjena izvedbama u kazalištu-školi života hrvatske scene početkom 19. stoljeća – Matijaš Grabancijaš dijak i Diogeneš ili sluga dveh zgubleneh bratov.

U središte ovdje stavlja moralne vrijednosti i međuobiteljske odnose. Pripadaju hrvatskom odnosno kajkavskom opusu Brezovačkog, koji je velik dio opusa ispisao na latinskom jeziku. Budući da je pisao s namjerom da svoje komedije prikaže na Kaptolu - kazalištu u kojemu su glumili samo muškarci, u Matijašu i Diogenešu nema ženskih likova.