Festival Kliker djecu tretira kao jednakopravnu publiku

U varaždinskom HNK-u  održan je četvrti Kliker festival. Cijeli je tjedan Festival plesa, pokreta i igre za djecu i mlade uveseljavao varaždinsku publiku.

Predstava ‘Sinovi’, pravo međugeneracijsko plesno kazalište, progovara o ocu i sinu, koji na pozornici, ali i u stvarnom životu kreću u potragu za onim što čini njihov odnos.

- Moj tata i ja mi smo se puno puta tako igrali malo jače i tako je moja mama imala ideju o tome napraviti predstavu, kaže sukreator predstave Jaša Fruhwald.

U svakom smislu obiteljska predstava - nadovezuje se na prošlogodišnje istraživanje procesa starenja, odnosa između naraštaja, ovaj put u muškome svijetu.

- Vrijeme je neka naša tema. Već dugo se bavimo tom temom u kazalištu i činilo nam se jako bitno progovoriti o tome. Kakav je to svijet koji mi ostavljamo našoj djeci i kaj ako naša djeca ne žele to na taj način, pita se koreografkinja i umjetnička ravnateljica Kliker festivala Sanja Tropp Fruhwald.

Vremena više nema, također je jedna od poruka predstave, u kojoj svoju ulogu odigravaju plastične vrećice, potaknute dječjim ekološkim aktivizmom: Zato jer sam ja rekao - ne možete to nama ostaviti, treba paziti na naš svijet, dodaje Jaša Fruhwald.
Nakon što su učenici udaraljkaškog odjela varaždinske Glazbene škole otvorili Kliker, cijeli su se tjedan međunarodnim programom redale plesne družine, grupe i kazališta iz sedam zemalja, u izvođenju točki za vrtićku i školsku djecu.

- Mi predstavljamo 'Zik Zack Puff', komad za djecu stariju od četiri godine, u kojem se koristimo različitim materijalima - papirom, balonima uz ples za mladu publiku, ističe Teresa Rotemberg, umjetnička voditeljica Company Mafalda iz Švicarske.

- Volimo ovaj festival gledati kao međugeneracijski festival gdje se otvara mogućnost da djeca daju svoj glas, da kažu ono što misle, da se progovara o njihovim temama, o stvarima koje njih zanimaju, koje njih tište ili muče, koje njih vesele, poručuje Sanja Tropp Fruhwald te dodaje: Osim toga treba ih se tretirati kao jednakopravnu publiku. Znači, ne da mi tu odgajamo publiku koja će doći sutra u kazalište, nego su djeca ta koju tretiramo kao publiku danas i kao partnere u dijalogu, zaključuje Tropp Fruhwald.

Nakon Varaždina, festival plesa, pokreta i igre za djecu i mlade seli u Zagreb i Rijeku.