Selo Pila, a u Pili Potočnica

Ima jedno selo Pila, a u Pili Potočnica. U Pili je toliko mirno da su i pijetlovi kuš, a na Potočnici je toliko lijepo kao da su sve biljke na izboru za miss. Potočnica je imanje.

Svaki korakom na Potočnici ostajete sve više bez daha od ljepote. Trud i ljubav koju su desetljećima u ovo imanje uložili naš domaćin Saša Drenovac i njegova supruga, ugledni zagrebački stomatolozi, apsolutno se isplatio. Pogotovo kad doznate da su prvi došli na ovu zavučenu stranu sela prije 40 godina i da su im se seljaci čudom čudili- zakaj baš ovdje hoće imati hižu?

Saša, moramo vam priznat, dobra vam je ova pila? Kako ste je našli, pitali smo

- To je kao i u životu, dobre stvari se dogode igrom slučaja. Moj pokojni prijatelj i ja smo bili pozvani na ručak, prije 40 godina. Prvi puta smo došli u ovaj kraj i željeli smo malo prošetati. Domaćin nas je doveo tu, sjeća se Saša.

- Vidimo potok, vauuu. I meni odmah kliker proradi. Bi li se to moglo kupiti? Pa jeste ludi? Tu vas medvjedi, vukovi, lisice pojedu, tu je naše seosko smetlište. Tu dođemo s traktorom, „dofuramo” smeće i samo ispraznimo, govori Saša o svom razgovoru s domaćinom.

Teško je zamisliti da su ovdje nekad glavne face u kvartu bili štakori i zmije. Jasno da tada nije bilo ni struje, ni vode, ni plina ni puta. No, naš je domaćin Saša toliko bio uporan da je čak i drvenu kuću iz Kupinca preselio ovdje. Trebalo mu je tri šlepera da ju dovedu, majstori su to rastavljali i ponovo sastavljali, ali vrijedilo je živaca. U šumi mora biti drvena kućica i gotovo- bio je odlučan gazda Drenovac. A za to je vrijeme bila totalna avangarda imati drvenu kuću, a ne zidanu.

- Bilo je dosta čupavo, ali onda sam totalno infiša, što kažu u Dalmaciji, moram napraviti takvu kuću ili ništa, odlučio je Saša.

Kako je unutar kućice? Kao da ste na nekom filmskom setu. I ovdje je gazda uložio truda, obilazio nedjeljom sajam antikviteta na Britancu ne bi li našao predmete koji će još više uljepšati ovu kućicu iz bajke.

- Četiri prijatelja sam ja tu doveo napravili su kuće drvene i rekao sam, hajdemo mi malo Zagorce spustiti na zemlju. Oni kupe zemlju i svu lovu ukrcaju u ogradu. Ubiju se od kredita, a kuću ćemo jednog dana napravili, govori Saša.

Mostić, jezerce, potok koji žubori, šuma prepuna gljiva i kestenja, raznoliko bilje... kao da ste u botaničkom vrtu, a ustvari ste na ulazu u Park prirode Medvednica sa zagorske strane.

- To raste kao ludo, ja to sad održavam, imam puno više vremena, ne idem svaki dan u Zagreb, kroz toliko godina sam super i naučio. Imam par stotina biljaka. Te biljke osjete da ja njih volim. Stare cvjetove moraš obrezati da bi došli novi i one ti to vraćaju nevjerojatno, pokazuje Saša.

Saša Drenovac danas je u mirovini i provodi više vremena na Potočnici nego na zagrebačkoj špici. Oko njegovog imanja niknule su i druge kuće njegovih prijatelja, također ljepotice. Dobro je prije nekoliko godina jedan kolega novinar nazvao ovaj kraj zagorskim Beverly Hillsom.