"Malin na vitar jopet je kaj mladić"

Nekada starac. A danas ponovo mladić. Mlin pogonjen snagom vjetra na medulinskoj rivi jedinstven je na Mediteranu. Prije gotovo 150 godina sagradila su ga braća Ivan i Andrea Pošić.

- Oni su 1872. imali i neki veliki jedrenjak, barem tako pričaju stari ljudi, čak su i njime došli u Medulin, po povratku iz Amerike, to je bilo 1872., počeli su na starim zidinama, na kojima je bio stari kaštel, iskoristili su kule tih kaštela da naprave mlinove. Zapravo, ovaj kod mora je noviji, sagrađen 1878. a ovaj drugi je na razvalinama, Ivan je imao na moru, a Andrea malo u unutrašnjosti, nije daleko ni on bio od mora - ispričao je Simeon Ukotić, potomak graditelja malina.
A mlin uz more, i danas je potpuno funkcionalan. Manuela Hrvatin, voditeljica projekta obnove pokazuje kako se sve radi:

- Evo tu gore se stavljalo žito, i naravno mehanizmom dobijemo vani namirnicu, brašno, fenomenalno, ekološko, zdravo i kako su to stari nekad radili, braća Pošić su bili vrlo mudri, pomorci, puni love, ali veliki biznismeni, znali su gdje će napraviti vjetrenjače, tamo gdje dobro puše, smanjili su malo cijenu, tako da su ljudi dolazili od svugdje, iz Premanture, Šišana, Jadreški, ali i s Unija, Suska, Lovrana, pa se nekad i trampalo, nekada u bakalaru, nekada u maronima, u žitu, uglavnom, profitirali su sigurno Pošići.

Nažalost, kako to obično biva, dvojica braće posvađala su se zbog novca. Ovo područje potom kupuje poznati austrijski poduzetnik Paul Kuppelwieser. No, Prvi svjetski rat sve je zaustavio. Mlin je propao i pao u zaborav. Sve do 2016. godine. Zahvaljujući grupici entuzijasta, te potpori općine i ministarstva turizma, mlin je obnovljen, a njegova jedra ponovo su se zavrtjela.

- On moči svoje noge u morskoj vodi, ulazi sol, u kameno ziđe i sve razara, tako da svo vezivno tkivo koje je unutra zatečeno nije ga bilo i danas se treba boriti sa svim tim materijalima koji se ugrađuju da budu maksimalno prirodni, tradicionalno i lako obnovljivi - objašnjava Branko Orbanić, arhitekt konzervator.

Mlin je tako ponovo postao mjesto okupljanja Medulinaca i njihovih gostiju.

- Možete donijeti pšenicu, unutra je stvarno pravi mlin, može je se samljeti i evo, TZ Medulin i Općina razmišljaju i izgraditi jednu krušnu peć u kojoj bi svaki dan ispekli kruh i onda to degustirali s našim autohtonim proizvodima kao što su pršut, sir, vino, ulje, to je definitivno nešto autohtono, izvorno, čime se općina Medulin može ponositi - otkriva Enco Crnobori, direktor TZ Medulin.

Obnova mlina povezala je Medulince s njihovom prošlošću i ucrtala smjer zajedničkoj budućnosti. Zato Medulinci kažu - naš malin na vitar jopet je kaj mladić i neka se njegova jadra vrtidu još sto lit!