Podšpiljani i na Dan mrtvih slave život na Sabatini

Otok Vis, hrvatski i mediteranski biser, plijeni ne samo iznimnim prirodnim ljepotama, bogatom kulturnom baštinom i ribarskom tradicijom, nego i ljubaznošću i neposrednošću starosjedilaca. Život je ovdje jednostavan i opušten, u što se zapravo teško uvjeriti u srcu sezone zbog mnoštva turista.

Jeste li kada posjetili Podšpilje, skupinu sela koja se nalaze na jugozapadnom dijelu otoka? Tamošnji srdačni mještani slave Sabatinu. Naziv dolazi od talijanske riječi sabato – subota i datira iz davnih vremena, kad su ljudi radili kod veleposjednika i plaću dobivali subotom pa se zabavljali. Sabatinu su organizirali i na kraju berbe grožđa.

Nastavili su je slaviti tijekom tzv. Mrtvih dana, kada raseljeni Podšpilljani dolaze iz svih krajeva. Birajući termin velike fešte razmišljali su o ljetu, ali kako bi oživili mjesto i izvan sezone, sjetili su se svečanog trenutka katoličanstva – blagdana Svih svetih, kada Višani dolaze s kopna posjetiti grobove najmilijih. Tako Sabatinu slave u petak ili subotu, oko blagdana Svih svetih i Dušnog dana. To je dobar kompromis, kažu, da se tužan dan spoji s veseljem.



Podšpilju gravitiraju i okolna sela. Danas ima samo 120 stanovnika, dok je 1910. ovdje bilo 10.000 ljudi. Nekad je bilo više vina nego vode, koja se skupljala u gušterne, a vina je bilo posvuda, kažu stari mještani. Pa su osnovali udrugu "Lavurat za poja", koja se bavi revitalizacijom života u selima na Visu i na otocima Viškog arhipelaga. Mladi nisu imali interesa pa stari i za njih danas organiziraju zabave u zadružnom domu, na koje nekoliko puta godišnje dolaze mnogi iz Visa i Komiže.

Sabatinu u Podšpilju s nestrpljenjem svi očekuju. Tada im dolaze najbliži, oni koju su davno napustili otok. Zajedno zbrajaju rezultate truda u vinogradima i maslinicima, sjećaju se najbližih za Sisvete te slave život u plesu i veselju. I kad svi nakon slavlja odu, oni opet ostaju sami, prepušteni sebi.

Uz vrhunska lokalna vina, serviraju gulaš od divljači s Visa – fazana, koji se razmnožio, fažol na brujet, komišku pogaču, kulin, ali ne slavonski nego komiški – iznutrice s krvlju, vinogradarske puževe na brujet… Uz domaću glazbu i smijeh zabava potraje do kasno u noć. No svaka je Sabatina mnogo više od dobrog ića, pića, tombole i plesa. Uvijek pokušavaju prenijeti poruku da su odvažni i ne misle odustati od upozoravanja na probleme svoga kraja.


Na otok se vraćaju samo oni koji imaju od čega i gdje živjeti, najčešće umirovljenici. Klima je prekrasna, ali unatoč ljepoti života, na otoku nedostaje mladog stanovništva. Nije to problem samo Visa, nego i drugih otoka. Prodaju se nekretnine, poljoprivredne površine prenamjenjuju se u odmorišta i veliko bogatstvo unutrašnjosti otoka gubi svoje obrise.

Nema ih mnogo, kažu, ali svi su ka' jedan. Malo nas je, ali se družimo, poručuju. I sami se uvjerite u veseli duh Podšpiljana, za koji se nadamo da će biti prenesen na buduće generacije. Dokumentarni film Sabatina, scenaristice i redateljice Tanje Kanceljak, dobio je nagradu Plavi Dunav za najbolji turistički kulinarski film na festivalu "SILAFEST". Pogledajte ga na multimedijskoj platformi HRTi.