Koga nije ganula priča o siromašnim ljubavnicima Roku i Cicibeli?

Njihova ljubav ostala je vječno zapisana u stihovima pjesme "Ča je život vengo fantažija", koje nam je opjevao legendarni Oliver. Storija o životu siromašna splitskog para Roka i Cicibele, osim u pjesmama, pronašla je put i do filmskog platna te kazališnih dasaka.

Ribar Roko i Dujka, kćer nosača i kućanice, poznatija kao Cicibela, živjeli su na rubu egzistencije u gajeti usidrenoj u Matejuški. U životu punom privrženosti, sloge i neimaštine, onomu između samoga neba i mora, Roko je neumorno lovio ribu. Njome su se prehranjivali te je prodavali za kruh, duhan i vino.

I dok im je stari ribarski brod bio dom, njihov pas Belina svjedočio je toj začudnoj ljubavi. Trošna barka s vremenom je propuštala more te upijala vlagu narušavajući Cicibelino zdravlje. Roko je stoga često cementom "krpao" rupe no kada ju je oluja naposljetku razbila, morali su pronaći novo mjesto za život.



Selili su se tako u gajete i leute, a prizori njihova neobična bračnoga života nisu promaknuli ni fotoobjektivu ondašnjih turista. Godine su nesmiljeno prolazile, dovevši ih do pozne dobi. Roko i Cicibela i u smrtnom trenutku pronađeni su privinuti jedno uz drugo, zimskoga jutra 1936./37. godine na zemljanu tlu ruševne kućice u koju su ih smjestile gradske vlasti.

I dok se danas na Matejuški rađaju neke nove ljubavi, uspomena na par kojemu neimaština nije bila prepreka u ostvarenju suživota protkana srećom, i dalje ne blijedi. Baš poput antologijskog dugometražnog ostvarenja i neponovljivih interpretacija filmskih velikana Borisa Dvornika i Semke Sokolović-Bertok.

Istinitu priču o tomu paru s početka 20. stoljeća, nastalu iz pera jedinstvena splitskoga kroničara Miljenka Smoje i u režiji Stipe Delića, premijerno prikazanu 1978., pogledajte na multimedijskoj usluzi HRTi.