Kako djeci olakšati tugovanje zbog gubitka bliske osobe

Tuga ili žalovanje prirodni je odgovor na gubitak koji se javlja kada ostanemo bez nekoga ili nečega što nam je važno. Ono što je nenadoknadivo, smrt je bliske osobe. S tim tužnim i bolnim osjećajem svatko se od nas barem jednom susreo ili će se susresti u životu i od njega ne treba bježati.

Osjećaji teške i dugotrajne tuge, nisu neuobičajeni, a osoba obično prolazi kroj pet faza tugovanja.

- Tuga je svakako potrebna. Dakle, kao i svi osjećaji oni imaju svoj razlog, tuga između ostalog nama daje šansu da se oprostimo s nekim gubitkom, da si damo vrijeme da se na neki način ono rekupera organizam kroz to jedno povlačenje, nekako ono kao ranjene životinje ližemo svoje rane na neki način, rekla je psihologinja i psihoterapeutkinja Tanja Dejanović Šagadin.

Okolina prepoznaje tugu, a isto vrijedi i za djecu. Iako većini instinkt govori da djecu treba zaštititi od loših vijesti i žalovanja, postavlja se pitanje je li to moguće i koliko je to dobro za njih?

- Dobro ih je pripremiti ako budu nekakve ekstremnije forme žalovanja recimo koje ih mogu uplašiti, ali s druge strane ih je važno voditi na te obiteljske rituale, kao što je sprovod recimo. Tako da i oni imaju priliku u toj situaciji biti zajedno s obitelji, doživjeti tugovanje i isplakati između ostalog, dodaje Dejanović Šagadin.

Iako je riječ o individualnom iskustvu, koje se ne može vremenski odrediti, postoje i neka uobičajena pravila tugovanja. Ono obično traje oko 2 godine, osim kada je riječ o smrti djeteta, i može se podijeliti u pet faza.

- Prvo je šok i nevjerica, je l', kad ne vjerujete, negirate zapravo ono što se dogodilo. Nakon toga slijedi ljutnja. Zašto? Zašto baš on? Ili Zašto baš nama? Ili zašto baš tako? Nakon toga često ide nekakva faza cjenkanja - Pa moglo je još malo onako ili ovako. Nakon toga u biti ide ono prihvaćanje i osvještavanje i onda slijedi stvarno nekakva tuga, neki čak nazivaju depresivnošću, mada ja ne bi tako nazvala, ono neko povlačenje i stvarno prorada toga, pojašnjava psihologinja Neda Vac Burić.

Prema ovom modelu 5. faza je faza prihvaćanja i vraćanja svakodnevnom životu. U pojedinim se fazama mogu pojaviti i tjelesne reakcije, poput nesvjestice ili vrtoglavice i to se najčešće događa u prvoj fazi-fazi šoka.

Tuga nije nešto čega se treba sramiti. Treba imati na umu da je dobro uzeti si vremena jer gubitak bliske osobe boli. Tuga je individualan osjećaj s kojim se svatko različito nosi i na njega različito reagira, ali kao i svaki osjećaj ona ima svoju svrhu- nekada boli jače, nekada slabije, ali kakva god bila, tu je da nas podsjeti na one koji su nam jednom u životu značili, a danas ih više nema.