18. studenog 1898. - Rođen Antun Branko Šimić

"Javio se i nestao poput meteora, ostala je samo svjetlost". Napisao je jedan suvremenik o hrvatskom književniku, kritičaru i vrsnom prevoditelju Antunu Branku Šimiću koji se rodio na današnji dan 1898. godine u Drinovcima u zapadnoj Hercegovini.

Već kao pučkoškolac, Šimić je zapisivao priče svojih vršnjaka, a u gimnazijskim danima prijatelji i profesori otkrili su njegovu pjesničku darovitost. Iako je bio predodređen za svećeničko zvanje, zbog nesporazuma s odgojiteljima u sjemeništu, napustio je samostan. Nakon dolaska u Zagreb pokrenuo je književni list Vijavica. Taj se list s pravom može smatrati prvim ekspresionističkim listom u Hrvatskoj. Šimić je surađivao u gotovo svim književnim časopisima svoga vremena i proučavao suvremene europske književne pojave, pa je ozbiljnošću svojih članaka ubrzo stekao velik ugled među suvremenicima.

Za života objavio je samo jednu zbirku poezije Preobraženja 1920. godine. Žena, ljubav, tijelo, bolest i smrt to su glavni motivi oko kojih je uspio kristalizirati svoj doživljaj svijeta. U relativno kratkom životnom vijeku, stalno na egzistencijalnom rubu, živeći isključivo od književnog rada, Šimić je uspio ostaviti neizbrisiv trag u hrvatskoj poeziji 20. stoljeća. "Gorio je sav i samo je zemlja mogla ugasiti taj plam", napisao je Ivan Goran Kovačić za Antuna Branka Šimića.