7. studenog 1935. - Fjodor Šaljapin u Zagrebu

Glasoviti ruski bas Fjodor Šaljapin umro je u Parizu 12. travnja 1938. U 70 godina, koliko je prošlo od njegove smrti, pojavilo se nekoliko izvrsnih basista, poput Borisa Hristova, ali je Šaljapin ostao nedostignuti velikan.

S 19 godina već je pjevao Mefista u Gounodovu Faustu. Nastupao je s malim privatnim družinama, a zatim u državnoj petrogradskoj i moskovskoj operi. Svjetsku karijeru počeo je 1901. u milanskoj Scali kad je na Toscaninijev poziv tumačio Mefistofelea u istoimenoj Boitovoj operi.

Europskoj i američkoj publici Šaljapin je poslije predstavio niz likova iz opera ruskih autora te Leporela iz Mozartova Don Giovannija, Massenetova Don Quichottea, Rossinijeva Don Basilija i niz drugih uloga.

Šaljapinov je glas bio iznimnog raspona, veličanstven u donjem registru, s baritonskim visinama, mekog timbra. Činilo se da ima toliko glasovnih boja koliko je likova tumačio. Publiku je osobito uzbuđivala umjetnikova sposobnost glumačke preobrazbe jer se majstorski koristio gestom, grimasom i maskom. Takva ga je upoznala i zagrebačka publika na povijesnom gostovanju u Hrvatskom narodnom kazalištu 7. studenog 1935. u njegovoj najvećoj kreaciji Borisa Godunova u istoimenoj operi Musorgskog.

Dvije godine prije toga na nagovor Charlesa Chaplina snimio je film Don Quichotte u režiji Georga Pabsta s glazbom Jacquesa Iberta. Šaljapinovu umjetnost novi naraštaji mogu doživjeti iz niza zvučnih zapisa.