Leptirov efekt kao potka novog romana Marine Vujčić

'Pedeset cigareta za Elenu’ novi je roman naše istaknute književnice Marine Vujčić. Predstavljena u Hrvatskog glazbenom zavodu u Zagrebu, knjiga donosi četiri priče koje pokazuju da sami najviše utječemo na svoju svakodnevicu.

Roman u svojoj potki ima teoriju kaosa, tih i neprimjetan ‘leptirov učinak’ na razini malog čovjeka. Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može, kaže poslovica, uzrokovati uragan na Floridi. Labavo povezane priče između ovih korica donose poruku da je život težak, ali o nama ovisi hoćemo li si ga otežati ili olakšati.

Radnja romana ‘Pedeset cigareta za Elenu’ prati Olivera Radmana, 50-godišnjaka koji odluči, u spomen na mrtvu sestru blizanku, na rođendan koji ona nije dočekala, popušiti 50 cigareta. Da bi ostao budan, kreće u noćnu šetnju tijekom koje, ne znajući to, presudno utječe na živote troje neznanaca.

- Oliver Radman sebe kažnjava zbog odluke koju je donio prije 26 godina, uvjeren da bi, da je nije donio, njegova sestra danas možda bila živa. Tih 50 cigareta koje odluči popušiti predstavljaju zamjenske svjećice na torti koje neće biti, koje nema od dana kada su njih dvoje proslavili zadnji, 24. rođendan, rekla je Marina Vujčić.

Četiri paralelne priče likova njezina romana, naizgled posve nepovezane, odvijaju se tijekom dvadeset četiri sata. Oliverova odluka presudno će utjecati na živote ostalih troje protagonista i ljudi koji su s njima povezani. Usprkos tome, oni će jedni drugima ostati neznanci, iako bi im taj jedan dan, a nekima možda i ostatak života, izgledao sasvim drukčije da im se putevi ipak nisu, mada i nesvjesno, ukrstili.

Autorica je istaknula kako ju oduvijek intrigira tema lančanih reakcija životnih događaja: U nekom trenutku vlastitog života počneš povezivati prethodne događaje s onima koji su se dogodili kasnije, pa shvatiš da su se neke stvari u tvojem životu, za koje si teško mogao shvatiti zašto se događaju, imale nekog smisla i da su se morale dogoditi, jer da nisu, ne bi se kasnije dogodilo nešto drugo. Nisam mogla ostati ravnodušna prema činjenici da nam nekad život doslovce ovisi o tome jesmo li izašli iz kuće minutu ranije ili kasnije, pojasnila je Vujčić.

Za svojeg je junaka, kako je rekla, namjerno odabrala jednog ‘naizgled posve beskorisnog čovjeka, za kojega bi bilo lako pomisliti da bi svijet sasvim lijepo funkcionirao i bez njega’, i dala mu ulogu da posve nesvjesno, samim time što se pojavio na određenim mjestima u nekom trenutku te se njegov put isprepleo s onim drugih junaka, pokrene slijed događaja u njihovom životu koji se inače ne bi dogodili na taj način da se on nije pojavio.

- Htjela sam pokazati da i najbeskorisniji ljudi na svijetu predstavljaju nekakav kotačić u tom mehanizmu svemira. Oliver Radman meni će vjerojatno zauvijek ostati onaj junak na kojemu sam naučila da ne moraš uvijek voljeti svoje junake’, kazala je autorica.
Roman pokazuje da dok se neki predaju i odustaju, druge najteže životne situacije uspijevaju okrenuti u svoju korist.