Što čitati? – psihološki triler ili političku grotesku

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje knjige 'Tangerka' Christine Mangan i 'Stranka' Bojana Žižovića.

Christine Mangan: 'Tangerka', Stilus

Christine Mangan doktorirala je engleski jezik na Sveučilištu u Dublinu na temu gotičke književnosti 18. stoljeća, te magistrirala kreativno pisanje. ‘Tangerka’ je njezin prvi roman i odmah svjetski bestseler. Autorica je kao studentica maštala o putovanjima u Afriku i prije tridesetog rođendana otputovala u Tanger gdje se zbiva njezin roman.

Preporuke romana govore da je pisan kao da su Gillian Flynn i Patricia Highsmith surađivale na scenariju za Hitchcockov film - napeto i atmosferično. Napeta priča i egzotično mjesto radnje potakli su i Georgea Clooneyja da licitira za filmska prava, a jedna od uloga pripala bi Scarlett Johansson.

Psihološki je to triler s mračnom pričom o izopačenoj ljubavi - dinamičan, šokantnog kraja, vješto pisan, i pun iznenađenja. Tangerka vodi čitatelja u egzotični Maroko pedesetih godina dvadesetog stoljeća u napetoj priči o tajnama i skrivenim namjerama - odlična atmosfera slična ‘Casablanci’.

Priča započinje prizorom trojice muškaraca koji izvlače tijelo iz mora – što otvara pitanje kome tijelo pripada i kako je završilo u vodi? U nastavku dvije žene naizmjenično pripovijedaju priču kojom će čitatelju pružiti dug i psihološki kompleksan odgovor na to pitanje.

Jedan od dva glavna ženska lika opsjednut je identitetom prijateljice. Poistovjećuje se s njom po tome što su obje rano ostale bez roditelja, no razlika je samo u tome što su roditelji jednoj doista poginuli, a druga je to izmislila.

Lucy i Alice upoznale su se na koledžu. Kao cimerice zbližile su se i postale prisne, sve dok jedna od njih nije počela pokazivati znakove neobičnosti: oblačila je odjeću druge, prisvajala narukvicu njene mame, a kad ju je Alice pitala o čemu se radi, Lucy se pravila kako ne zna o čemu priča.

Alice je pretrpjela šok zbog smrti roditelja, a Lucy je znala što je Alice prošla, pa je računala s njenom krhkom psihom. Ove dvije prijateljice upale su u još veće nevolje kada se među njima pojavio kolega student Tom koji pogiba u automobilskoj nesreći.

Pripovijest o njihovim studentskim danima ispripovijedana je retrospektivno. Alice je potom napustila SAD i preselila se u Englesku. Tamo se udala za Johna i preselili su se u Maroko, gdje ih je pronašla Lucy, tako što se na njujorškoj ulici lažno predstavila Aliceinoj teti.

U potrazi za novim počecima, Alice se nada povratiti duševni mir, bježeći od traumatičnog iskustva, a možda i od svoje posesivne prijateljice. Lucy će pokušati ponovno uspostaviti kontakt, ali mora se suočiti s Johnom - njihov odnos neprijateljske je prirode od samog početka, a Aliceino kaotično stanje uma pogoršava se između te dvije vatre.

Lucy obožava Alice, s jedne strane, dok s druge kuje urotu kako bi preuzela njeno nasljedstvo i materijalno se osigurala. John nestaje, ubijen je i bačen u more, a inspektor je pritvorio lokalnog slikara kod kojeg su pronađeni predmeti koji pripadaju pokojniku. Sve mu je to namješteno i podmetnuto, no to ga ne oslobađa krivnje.

Priča je to o ljubavi koja ne pušta voljene, koja briše granicu između iskrene povezanosti i sumraka uma. Dvije su strane priče; sumnja, mreža tajni, obmana i laži. Zahvaljujući atmosfera knjige čitatelj osjeća da je nešto neobično i opasno u zraku, ali ne zna što i ne zna iz kojeg smjera vreba.

Bojan Žižović: 'Stranka', Sandorf

Bojan Žižović bio je jedan od urednika portala Litkon, autor dvije pjesničke zbirke, kratkih priča, novinar i urednik u Glasu Istre.

Roman ‘Stranka’ alegorijska je groteska. U središtu priče je megalomanski ambiciozan mladić, junak našeg doba lišen svih skrupula. Knjiga donosi grotesknu analizu jedne korumpirane političke organizacije.

U središtu je čovjek koji se u ranoj dobi učlanjuje u Stranku i već u svojoj mladosti odlučuje biti političar, s ambicijom popeti se što je više moguće u stranačkoj hijerarhiji. U romanu pratimo njegov ubrzani uspon, od pozicije potpomoćnika, pročelnika, preko mjesta Gradonačelnika pa sve do pozicije Predsjednika stranke. On to postiže svojom beskrupuloznošću i odanošću.

Jedini humani lik je tajnica u koju se protagonist zaljubljuje, zbog čega ona naposljetku i stradava, kao žrtva zakulisnih igrica. Likove političara autor prikazuje posve bezličnima i međusobno neraspoznatljivima.

Protagonistova groteskna alegorijska vizija o otoku nastalom odvajanjem od kopna na kojem bi se stvorio svojevrsni svijet napučen isključivo članovima stranke.

Potpuno izostaje ideološki predznaka stranke, imenovanja geografskih toponima – i zato je priča univerzalna, ali zastrašujuća, i duhovita.

Pogledajte gostovanje Jagne Pogačnik u emisiji Dobro jutro, Hrvatska: