Apsurdistan: Most u grlu

Nazivani su kapitalnim projektima od nacionalnog interesa, a danas su mostovi koji ne vode nikamo ili na završetak njihove izgradnje čekamo unedogled. Mostovi su kod nas, umjesto mjesta spajanja, postali mjesta razdvajanja, a prisjetimo ih se tek tijekom predizbornih kampanja.


Priča prva: Most Drava

Sjeverni koridor 5C, koji Slavoniju preko BiH spaja s hrvatskim jugom, a najavio ga je Vladimir Šeks (HDZ): -  Kao onaj kod San Francisca.

Epilog: Most ne vodi nikamo, radovi su stali zbog spora između HAC-a i izvođača radova, i to nakon 99,7 posto izgrađenosti. Golema investicija koja traje već godinama. I tko zna koliko još. Uz to, most je već sada narušio bogat ekosustav ovog produčja.

- Ideja da se prvo sagradi most pa da stoji jedno 10 godina, 15-20-30 i tko zna kolko, mi nikako ne zvuči. Tako da se taj most mogao napraviti zadnji, u roku od godinu dana, jel tako, prvo se napravi sve. Međutim, o tome odlučuje neko drugi. Ja vam ne mogu reći, ja da sam odlučivao, ne bi bilo tako. Napravljen je most koji će stajati ovdje jako puno kao spomenik vremenu. Jednostavno stojimo, ništa se ne događa, kaže Davor Kužić.
 
 

Priča druga: Most preko Korane, prozvan Vukelićevim mostom

Dvotračna grdosija također spaja dva polja, poput Čardaka ni na nebu ni na Zemlji, našalio se tadašnji HRT-ov urednik. Stajao je 50 milijuna kuna, ali potrebne pristupne ceste stajat će još pet puta toliko. Ta dionica karlovačke obilaznice slučajno ili ne, u blizini je obiteljske kuće tadašnjeg ministra Branka Vukelića, i restorana njegove šurjakinje, kojima bi most trebao dovoditi turiste tik pred restoran.

Epilog: Most usred ničega, koji ne vodi NIKAMO i ne spaja NIŠTA. A čak i smanjuje protok vode i time pogoršava situaciju s poplavama u tom području.

- Kompletan projekt bio je vrijedan oko 300 milijuna kn, dakle kompletne te dionice od 6,2 km s tim da je na most otpadalo 50 milijuna kn. Znači, on je izgrađen i on je zapravo bio potpuno opremljen, trebalo je samo iscrtati linije tog dvotračnog mosta dugog 304 metra. Međutim, to se naravno nikada nije dogodilo. U međuvremenu je pokraden, dakle sve što je vrijedno metalno, to više gotovo da i ne postoji. Vrijeme radi svoje i on dakle sad propada, kaže Davor Pušić.  
 

Priča treća: Pelješki most

Most svih mostova, najduži most u Europi, koji će povezati Dubrovnik s ostatkom Hrvatske i, kako je najavljeno, revitalizirati Pelješac, te ubrzati putovanje i protok roba.

- Svaka predizborna kampanja nosila je sa sobom i otvaranje mosta da bi dobili glasačko tijelo koje nije nažalost veliko, smatra ugostitelj i bloger Mladen Jure Majčica.

Epilog: Kineski konzorcij dobro napreduje gradeći sami most, koji je od Stona udaljen 40-ak kilometara, a pristupne ceste, koje se još ni ne grade, prolaze mrtvim krajem, a postojeća infrastruktura će zamrijeti…

- Razmislimo malo, ako bude mostarina, zašto bi netko išao blizu Orebića, ako se ne napravi ona dobra brza cesta, a neće se dugo godina napraviti. Tko će ići onom jadnom cestom pelješkom do blizu Orebića, do Trpnja skoro, da bi praktički zavrnuo preko tog mosta i došao u Komarnu. Nego će otići preko Neuma što mu je bliže i jednostavnije. Tako da vam je to sve bez koncepta, za osobne interese, za neke daljnje planove, smatra Denis Šešelj.
 
 

Šećer na kraju - tri puta obojen tunel na brzoj cesti Trogir-Split-Omiš, koja se trebala financirati europskim novcem, ali i dalje kilometarske kolone putnika prolaze kroz centar Omiša - 18-20.000 vozila. A izgradnja obilaznice stajala je okolne mještane i živaca, ali i zidova…

- Svrha ovoga tunela je obilaznica Omiša koja je aktualna 50 godina, još od izgradnje Jadranske magistrale '62. godine. Umjesto da su odmah radili most koji je neupitan i napravili negdje izlaz s druge strane, oni su jednostavno završili tunel i na tome stoji. Nema od mosta ništa, nema od tunela ništa, nema od pristupa Omiša obilaznici ništa i nema pristupa autocesti do obilaznice – to su apsurdi struke. A zašto? Kažem vam, pogledajte kvalifikacijsku strukturu, u ceste su se uvukle politika, pravnici, ekonomisti, a stručnjaka nema, objašnjava Ivo Vulić.

Epilog. Od Splita do Omiša i dalje se putuje od dva do tri sata, a završen je samo tunel.

Svi ovi apsurdi dio su Hrvatske, koja je desetljećima, pa i stoljećima bila zemlja lijepih, velikih i funkcionalnih mostova, a Hrvati su slovili kao vrsni građevinari i graditelji mostova.



Epizodu intrigantnog serijala Apsurdistan: Most u grlu, pogledajte na multimedijskoj platformi HRTi te 11. studenoga na HRT1 u 20.05. Scenaristi su Dean Šoša i Davorin Šišmanović, redatelj Tomislav Mršić, snimatelj Alan Stanković, montažer Hrvoje Mršić, producentica Sanja Knez.