Skiperica Sonja na ekspediciji po Atlantiku

Creska studentica strojarstva i skiperica Sonja Jakić, vratila se sa znanstvene ekspedicije jedrenjakom po Atlantiku. Kao jedina Hrvatica zajedno s još 13 žena iz cijeloga svijeta uključila se u istraživanje o zagađenosti mora plastikom. 

Priča je krenula tako da je Sonja kući liječila koljeno koje joj je stradalo na skijanju. Morala je, kaže, mirovati i učiti za ispite. Pretražujući internet, uočila je zanimljiv oglas.

- Vidjela sam taj oglas za ekspediciju i zapravo mi se to činilo jako interesantno za mene: jedrenje, žene, STEM, ekologija. Meni se to činilo prekrasno i ja sam se prijavila, sva oduševljena, wow, ići ću na ekspediciju. Prošao je prvi krug, i tako 4 komada. Završilo je s jednim razgovorom i meni se  ponudila  pozicija na prvoj etapi da se pridružim posadi, rekla je Sonja Jakić, studentica i skiperica.

Prva etapa spojila je Europu i Azorske otoke.

- Krenuli smo iz Velike Britanije put Azora. Znači, od početka smo znale da će to biti samo Atlantik, samo more, bez previše kopna, bez ičega na obzoru osim mora. Sam put je na kraju trajao 13 dana, nas je pratilo aktivno vrijeme. Veselo! Tako da smo cijelo vrijeme imali vjetar u lice, što nam je produžilo sam put i na kraju smo umjesto planiranih 1200 nautičkih milja, prešle 1600 nautičkih milja, sjeća se Sonja.

Zašto su posadu činile samo žene?

- Mislim da je organizacija htjela da na brodu budu samo žene jer osim što se htjelo saznati porijeklo plastike, količine plastike, mikroplastike u morima, također se pričalo o toksinima koji se vežu na plastiku i koji utječu na muško tijelo i na žensko. Nekako je bila ideja da mi kao žene možemo izdržati na moru i reći nešto poslije toga. Bilo je žena iz Amerike, Velike Britanije, Njemačke, Kanade, Indonezije, Malezije i ja iz Hrvatske, govori Sonja.

Cilj je bio prikupiti uzorke kako bi znanstvenici mogli pronaći načine da plastika uopće ne dođe do mora.

- Ono što je meni bilo važno, da smo nakon par dana, kad se vrijeme malo smirilo, kad su uvjeti postali o.k. za skupljanje uzoraka, negdje nasred Atlantika bacili mrežu koju smo vukli iza sebe. Bacili smo je u more, vukli smo je pola sata, izvukli smo van tu malu čarapicu, okrenuli je naopačke i bilo je jako puno plastike unutra, naglašava Sonja.

Sada kad se vratila, odmorila i malo slegnula dojmove nakon napornog, ali korisnog putovanja, može zaključiti kako je bilo.

- Super! Svakako zanimljivo i jedno neponovljivo i potpuno drugačije iskustvo, kada ste 2 tjedna na velikom moru, da ne vidite kopna, govori skiperica Sonja.

No bio je to i velik financijski izdatak, budući da je trebalo prikupiti više od 40 tisuća kuna.

- Pokrenula sam kampanju, dio novca sam skupila od sponzora koji su me podržali. Zapravo, većinu novca sam uspjela skupiti s te strane, iako je još jako veliki dio ostao koji sam sama pokrila, ističe Sonja.

I za kraj, što bi preporučila onima koji se žele upustiti u ovakvu avanturu.

"Samo hrabro!"