Slovenac regataš

Uspješni ljubljanski poduzetnik odlučio je prije 10 godina stati žurbi na kraj i hobi pretvoriti u posao. Otada morem plovi s olovkom, kamerom i fotoaparatom. Istražuje, snima i piše. Romane, pjesničke zbirke, knjigu o jadranskim svjetionicima.

- More je kompleksna materija. Meni znači jednu slobodu koju ne možeš nigdje drugdje dobiti, a hvala bogu, ne možeš je kupiti. Malo smo slični po karakteru, po bonaci, a kad zaurlamo, nema granice, naglašava Mitja Zupančić, publicist i moreplovac.

Tako je kad te tvoj očka, umjesto na Šmarnu goru prvo odvede na Jadran i odredi za život. Ali nije Mitja Zupančič tek još jedan Slovenac koji voli more.

- To je neko posebno stanje moga duha, tijela i duše, gdje dolaze tekstovi i ja napravim knjige. Sve mi se otvori. Ja sam izuzetni kreativac, govori Mitja.

Zanesen iznad svega ljudima. 

- Kad dođeš na škoj poslije zime, prvo sjedi na rivu i čekaj....Samo slušaj tko se s kim posvađao, a onda, ako si njihov, će ti sve kazati, tko je umro i onda će sve početi, naglašava Mitja.

Licima s Jadrana podario je malu seriju televizijskih reportaža. 

Aktivan u projektu Mala barka za očuvanje tradicijske drvene gradnje sjevernog Jadrana, gušta i sam u svom 40-godišnjem keču.

Razbarušene kovrče kojima hvata smjer vjetra na moru i harmonika njegov su zaštitni znak. A ona uz sretne pamti i sjetne note.

Uči nas Mitja, vlastitim primjerom koliko je vrijedno to naše more blizine, ne otkrivši još smjera li se jednom ovamo sasvim preseliti.

- Plovio sam po Tasmanskom moru po Biskaju po Pacifiku. Bio sam na Atlantiku na Sjevernom moru, ali nema boje. Baltik nema boje. Ne dam Jadran. Tu mi je, tu mi je duša, zaključuje Mitja.