Podvelebitsko kraljevstvo škampa

Podvelebitski su škampi još uvijek jedna od najcjenjenijih morskih delicija. Stari iskusni podvelebitski škampari su se modernizirali, a o mladima da i ne govorimo. Dapače, vraćaju se u rodni kraj. Poput Ante koji se iz Zagreba vratio u Sveti Juraj i zasnovao obitelj koju će prehranjivati upravo škamparenjem.

Na dubini od 50-ak metara, na morskoj temperaturi od oko 8 stupnjeva, živi njegovo veličanstvo škamp. Raste sporo i presvlači oklop, a da bi dosegnuo samo 20-tak dekagrama - treba mu čak deset godina.

Škampi žive u kolonijama, na tvrdom muljevitom dnu, a jedno od njihovih čuvenih staništa je Podvelebitski kanal. Upravo ondje, u tipičnom primorskom mjestašcu Sveti Juraj, smještenom u pitoresknom zaljevu - žive dakako i nadaleko poznati škampari.

- Kad jedanput kreneš, kad to zavoliš, to je to! Nema tu puno priče, govori Ante Stanić, ribar.

A na more se kreće s prvim zrakama sunca.

- Isplovio sam oko 8 sati jutros i ulovio sam jedno 10 kg škampi. Škampi iz kanala su odlični, najbolji, boljih nema nego u Velebitu. To je stara, poznata stvar, istaknuo je Mile Vrban, ribar.

Tu je još uvijek kraljevstvo podvelebitskoga škampa.

- Ima nas 8 profesionalnih ili 9. I od toga 7 se bavi i škamparstvom i mrežama. Uglavnom se ovdje škampima bave ribari, naglašava Dražen Bačić-Đalo, ribar.

Ljubitelji ove morske delicije dobro ga znaju.

- Svugdje idu. Po ljetu nije problem. Ide po restoranima, a zimi se snalazimo svakako. Imamo malo problema po zimi za prodaju. Nešto prema Zagrebu, nešto prema Italiji, Sloveniji i tako. Snalazimo se svakako, ali nemamo riješeno to pitanje, govori Đalo.

Naime, problem otkupa škampa i ribe iz Podgorja osmišljavan je i organiziran u više navrata, ali nažalost nikada nije zaživio. Stoga uz borbu s morem ribari muku muče i s tržištem jer, more je ovdje - koliko bogato, toliko i surovo.

Nekada je škamparenje bilo mukotrpno. Kroz mokre dlanove brojili su se metri i metri konopa, dok su se postavljale i izvlačile vrše. Danas to srećom više nije tako. Stari su se ribari modernizirali baš kao i mladi. Upoznajte Antu koji se iz Zagreba vratio u Sveti Juraj i zasnovao obitelj. Živjet će upravo od škamparenja i ribolova.

- Od prije 6 mjeseci sam otvorio obrt i tako san počeo raditi. Od prije lovim ribu. Od malih nogu. Koliko znan za sebe, rekao je Ante.

Odrastao je ovdje, u Svetome Jurju, pa želi da i njegova djeca ovdje rastu. Da zavole krš, kamen i more. A to more, ako ga poštuju, kaže, sve će im vratiti, i nagraditi ih, ne samo prehraniti.

I nije on jedini. Sve više mladih u Podgorju vraća se moru.

- Ima zainteresiranih. Ne može se reći. Ja san gotov iduće godine. Već imam ponude za kupnju povlastice, govori Mile.

More im je ljubav, izazov, dio duše.

- Bio sam u Zagrebu 10 godina, poslije svoje srednje škole. Vratio sam se nazad. Malo zbog ljubavi, a malo i zbog mora, sjeća se Ante.

Mnogi te ljubavi nisu ni svjesni sve dok ne odu.

- Nema bolje ribe od naše. Budite sigurni u to. Pa vidite gdje živimo. Nema ni industrije, ni privrede, ni poljoprivrede. A ni turizma. Čisto more, možete ga pit sigurno, ističe Đalo.

Čisto, bistro, i za nas sve, s razlogom, najljepše na svijetu!