Zagreb očima beskućnika

On je Mile Mrvalj. Došao je iz Sarajeva u Zagreb jer je postao beskućnik. Igrom sudbine. Života…


Priča je klasična - htio je urediti likovnu galeriju. Kupio je galeriju, zaposlio dvoje ljudi i opremio, podigao kredit, stavio stan pod hipoteku, galerija je propala, izgubio stan i postao beskućnik.

Iz prve ruke saznao je da beskućnik može postati svatko od nas. Ili bar većina. Jer ne možemo biti spremni za toliko izazova koliko nam život može prirediti. I teško da bismo u novim uvjetima uživali u starim prijateljstvima, podršci obitelji i u mnogom izborima koji inače uvijek imamo.

Prijelomni trenutak je onaj kada shvatiš da si ostao sasvim sam. Da, nije to kraj svijeta, ali je kraj onog života koji si imao i početak jednog drugog – neugodnog, neizvjesnog, okrutnog… Života u kojem su egzistencijalne potrebe nakon duge i mučne borbe ubile osjećaj ponosa, sigurnosti, srama i oživjele druge – ljutnju, bijes, očaj…

A život ide dalje. Promatraš ga poput okrutnog filma u kojem svi imaju nešto, a sve tvoje je nekamo zalutalo i nestalo. Danju si tužan, noću očajan. Čovjek si, a to nisi. Više si pas, a nisi ni to…

Mile je danas bivši beskućnik. Izvukao se, ali nije zaboravio. Ima mjesto boravka i osobnu iskaznicu. Ima i svoju udrugu – Fajter. Znate već, za borbu sa životom. Ne može puno napraviti za beskućnike. Može im malo olakšati. Ako nas nauči da ih vidimo u pravom svjetlu. Bez osuđivanja i nepotrebnih komentara.

- Ako mu možeš pomoći, pomozi, ako ne, pusti ga na miru jer mu je dovoljno teško - kaže Mile.

Ako pak vas zanima kakav je Zagreb u očima beskućnika, uključite se u edukativnu turu koju Mile gotovo svakodnevno organizira. Pogledat ćete svoj grad iz drugog kuta, vidjet ćete ono što niste primjećivali, probudit ćete svoju senzibilnost i ako ništa drugo, osjetit ćete sreću samo na pomisao da vas čeka topli dom.