Povratak u prošlost uz čijanje perja

Sve je hladnije, posebice tijekom noći, a za dobar san i toplinu, reći će mnogi, nema boljeg od jastuka i popluna punjenih baš perjem. Kako se to nekad radilo, vidjelo se u bilogorskom mjestu Šandrovac, nedaleko od Bjelovara, na "čijani perja" kakve su nekada na selu bile uobičajene.

Iako je gusaka, pataka i kokoši sve manje u našim dvorištima, prikupilo se za čijanu u Šandrovcu dovoljno perja. A onda, treba ga znati dobro pripremiti kako bi se njime punili jastuci i pokrivači.

Koliko se to cijenilo govori dovoljno to da su ih mladenke donosile u miraz u brak.

- Po zimi svi su to radili jer su mlade cure koje su se udavale, mame su im davale perje, jastuke, blazine s perjem, a sada toga više nema, objašnjava Marica Novosel, Šandrovac.

Vidjeli su se i običaji kojima su se kratile zimske večeri na čijanama.

- U jedan ćošak se postavila stolica i onda je žena ili muškarac da se ne bi utopio tražio je da ga netko spasiti poljupcem i onda ga žena došla spasiti poljupcem i onda ona ostala u zdencu. Tada je ona tražila tko će nju spasiti i tako je išlo to u krug, ističe Josip Dekalić, načelnik općine Šandrovac.

- Malo smo htjeli to onako zasladiti da bude ljudima malo zanimljivije da ne bude monotono. Ujedno smo pokazali starinski način čijanja perja, tračeve, pjesmu ples, kaže Antonija Radonić, Šandrovac.

Šandrovačka Udruga Kremen napunila je mjesni dom pokazavši da je čijana bila ne samo punjenje jastučnica i pokrivača već i mjesto susreta na kojima su poneki upoznali osobe svog života.