Goli otok kao Kamp

Već 5 godina udruga Magis na Golom otoku organizira duhovno-sociološko-povijesni i radno-ekološki kamp za mlade. Otok ima surovu prošlost koju ovi mladi mijenjaju sadržajem i ovo mjesto pretvaraju u mirnu oazu. Film "Kamp" autora Darka Bevande u koprodukciji s udrugom Magis premijerno je prikazan prošli tjedan u kinu Kaptol. Počinje tako njegov put prema široj publici i festivalima.

- Kada sam prvi put bila na Golom otoku, kada me je moja kćer snimajući film "Goli", dovela prvi put na mjesto stradanja moga oca i naših najbližih u obitelji, nisam mogla taknuti to more. Ali kada sam bila na Golom s kampom, vjerovali ili ne, ja sam plivala u zaljevu koji je moj otac prolazio kroz kolonu gdje su ga tukli. I zaista sam osjećala da se moj otac raduje. Jer je moje srce postalo slobodno - ispričala je Đurđica Fučkan.

Goli otok, pust, bez života izabran je kao mjesto za zloglasni logor iz kojeg nije bilo bijega. Nikada prije ali ni poslije nije bio naseljen i zauvijek ostao obilježen tragičnim sudbinama zatvorenika. Danas se zahvaljujući udruzi Magis i isusovcima na ovom otoku okupljaju oni koji žele otpustiti tugu prošlosti i udahnuti novi sretniji život otoku i ljudima.

Film o djelovanju Kampa nastao je spontano iz malih reportaža, kaže redatelj Darko Bevanda:

-
Kad sam krenuo montirati, kad sam krenuo slagati cijelu priču, vidio sam da imam tu nekakvih 13 minuta filma, što je zapravo zanimljivo jer je to baš kraj cijelog filma. U tako nekako u razgovorima i dogovorima smo rekli da bi bilo dobro zapravo snimiti cijeli film i prikazati što se događa na Golom otoku danas, što isusovci rade i tako je krenula realizacija cijelog filma.

Goli otok zamišljen je kao Kamp, projekt od 3 cjeline. Prvi je ekološki pristup, čišćenje mjesta i podmorja u kojem se vodi računa da se ne naruši struktura otoka, drugi je dio povijesno politološki i na kraju spoznaja i oprost. Kada napuštaju otok, objašnjava nam jedna od voditeljica Kampa, odlaze smireniji i puniji.

- Odlaze nekako puniji zato jer susretanjem s tom surovošću na neki način ljudi postaju senzibilniji prema okolini, prema onima s kojima su dijelili to vrijeme i mjesto, gotovo prema cijelom svijetu. Dakle, odlaze puniji - tvrdi volonterka Terezija Klaić.

Udruga Magis slične, duhovne  kampove organizira diljem Hrvatske. U Slavoniji, na Papuku, Lastovu. Voditelji su volonteri iz udruge i oni koji s njom surađuju.

Prateći rad kampa, duhovne vježbe i obnovu, film nudi neki drugi pogled na ovaj otok.

- Jako je teško reći jesam li kompletno zadovoljan. Jesam, zadovoljan sam, film je ispao jako lijepo, prenio sam poruku koju sam htio prenijeti, a sad što se tiče tehničkih stvari, uvijek se može dorađivati, uvijek se može bolje, ali zapravo ispao je jako dobro - kaže redatelj Bevanda.

Duhovnog karaktera, okrenut molitvi i oprostu kamp prima sve koji žele sudjelovati u njegovom radu.

- Smije svatko doći, nikome ne branimo. Kada se ljudi prijavljuju, nema uopće upitnikaoko vjere. Ako je netko voljan doći, smije doći - naglašava Danijel Pavlović, udruga Magis.

Đurđica Fućkan svoj je mir našla sudjelujući u radu kampa i molitvi. Mnogi mladi ljudi dolaze vratiti život, mir i nadu da se tragične sudbine nikada neće ponoviti.