19. studenog 1819. - Otvoren Prado

Nastavši kao pinakoteka španjolske kraljevske obitelji, jedan od najstarijih i najvažnijih svjetskih muzeja, madridski Prado, prvi je put otvorio vrata posjetiteljima 19. studenog 1819.

Smješten u neoklasicističku zgradu Juana de Villanueve, Prado je mjesto sjećanja, mjesto složene, ali plodne vizualne povijesti Španjolske. Otvorio ga je Ferdinad VII. na nagovor svoje supruge Marie Isabele od Braganze kao Kraljevski muzej slike i skulpture. Pola stoljeća poslije mijenja ime u Nacionalni muzej Prado koje je dobio po parku u kojem se nalazi – Livadi svetog Jeronima.

Počevši s 331 slikom španjolskih autora u tri dvorane, danas se u ovom muzeju na nekoliko lokacija nalazi gotovo trideset tisuća umjetničkih djela – slika, skulptura, crteža, grafika, i ostalih umjetnina i dokumenata koji čine jednu od najboljih svjetskih zbirki europske umjetnosti od 11. do 21. stoljeća. Uz mnogobrojna remek-djela španjolskih velikana kao što su Velazquez, Goya, El Greco, Museo del Prado sadržava i vrijedne zbirke stranih umjetnika. Dio umjetnina tijekom godina prešao je za stalno u susjedne muzeje što je ponekad izazivlo i kontroverze.

Goya je najzastupljeniji umjetnik u ovoj muzejskoj zbirci, no Velazquez je ipak simbol Prada. Iako i ovaj muzej ima svoju Giocondu, ono što je za Louvre Leonardova Mona Lisa, to su za Prado Velazquezove Male dvorske dame. A zahvaljujući njemu, njegovu oku i senzibilitetu, velik dio muzejske umjetničke zbirke talijanskih majstora, najveći izvan Italije, nalazi se u Španjolskoj.
Bogatstvo Prada inspiracija je naraštajima umjetnika upravo zbog načina na koji ovaj veliki svjetski muzej prikazuje život kroz umjetnost.