Jesu li nepoznata djela Picassa, koja stižu u Mimaru, autentična?

Zagrebački Muzej Mimara izložit će 2. prosinca, iz privatne kolekcije anonimnog kolekcionara, dva dosad nikad izlagana djela Pabla Picassa, a uoči današnjeg zagrebačkog predstavljanja dvaju nikad izlaganih Picassa u hotelu Esplanade analiziramo njihovu autentičnost. 

- Ekskluzivno: prvi smo snimili nikad viđenog Picassa

Ima li Hrvatska dva Picassova djela? - pitanje je koje nužno sadržava senzaciju. Za odgovorom je posljednjih dvadesetak godina tragao niz stručnjaka, a ovih dana dobili smo epilog.

I dalje ne i sa 100-postotnom potvrdom autentičnosti – danas se javnosti prvi put predstavljaju dvije slike čije nazive znamo, ali ne i njihova vlasnika. Radovi su najavljeni kao kubistička remek-djela velikog umjetnika - kolaž 'Mandolina i gitara' iz 1913. te ulje na platnu 'Žena s gitarom' iz 1910. godine.

Poznato je da Picassov sin Claude nije želio sudjelovati u ekspertizi, tj. potvrditi autentičnost, no slike nisu prošle ni kroz ruke francuskih stručnjaka iz Picassova muzeja.

Redoviti profesor i voditelj laboratorija i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti dr. Vladan Desnica, koji je bio uključen u ekspertize koje su se provodile nad djelima, gostujući u Vijestima iz kulture govorio je o tome što se sve poduzelo oko utvrđivanja autentičnosti djela.

Desnica: jedna je slika potpuno 'čista'

Desnica je, naime, dio tima koji je radio na analizi autentičnosti navodnih Picassovih djela: Jedna slika je, prema našem mišljenju, potpuno 'čista', a kod druge još istražujemo neke elemente - radi se jednom pigmentu koji malo 'kvari' nalaz, otkriva Desnica.

- Analizirali smo stilska obilježja, dakle umjetnički aspekt, radila su se grafološka istraživanja potpisa i rukopisa na poleđini jedne od slika, pokušali smo rekonstruirati život tih slika od nastanka pa do sadašnjeg vlasnika te onaj dio koji sam uglavnom ja radio, a to su prirodoslovno – znanstvena istraživanja, dakle pomoću fizikalne i kemijske analize doći do što preciznije karakterizacije materijala koji su tada korišteni, objašnjava Desnica.

Rezultati analiza idu u prilog atribuciji tih djela Picassu, no iz tog ranog umjetnikova kubističkog razdoblja ima premalo usporednih analiza, koje bi mogle biti relevantne, i na koje bi se mogli pozivati stručnjaci koji rade analizu.

O odbijanju Picassova sina Claudea da sudjeluje u autentifikaciji Desnica kaže da to nije do kraja točno: On ima svoj način rada, ima kataloge u kojima je velika većina Picassovih slika iz tog ranijeg dijela, ali zna se da ih i dio nedostaje. On pogleda slike koje mu se eventualno pošalju, usporedi ih s katalogom i, ako one nisu u katalogu, ne priznaje ih. On se ne udubljuje u dokumentaciju koja se, u našem slučaju, skupljala dvadesetak godina, tako da nismo ni došli do toga da bi ih on uzeo u obzir, napominje Desnica.

'Otkrivajući remek djela' u Kolekcionarskoj sobi Mimare

Izložba u Mimari će biti otvorena do 29. prosinca a, kako se napominje, sam njezin naziv, 'Otkrivajući remek djela', govori o iznimnoj priči koja je prethodila izlaganju u Kolekcionarskoj sobi Muzeja Mimara.

Ona je i "kulminacija dvadesetogodišnjeg neobičnog puta vlasnika u dokazivanju autentičnosti, u borbi s birokracijom, različitim interesnim skupinama te domaćim i stranim institucijama". Na dokazivanju autentičnosti radili su stručnjaci iz Amerike, Austrije i Hrvatske.

Lada Ratković Bukovčan, ravnateljica Muzeja Mimara, koji je domaćin izložbe, rekla je Hini kako su u projekt ušli tek nakon što su dobili sve potrebne podatke.

- Prije nego što smo prihvatili da se izložba ovdje postavi, tražili smo potvrde o vlasništvu, rezultate grafoloških analiza, te stručnjaka koji su analizirali pigmente i materijal - napomenula je.

Oni će, u organizaciji zastupnika vlasnika, koji organizira i izložbu u Mimari, 26. studenog na zatvorenom događaju u Smaragdnoj dvorani Hotela Esplanade, govoriti o tom svom radu, a tada će se Picassova djela prvi put predstaviti  javnosti.

Stogodišnje putovanje slika od Pariza do Zagreba

Kako u svojim memoarima piše Vladimir Marković, sin prvih vlasnika iz obitelji od koje je sadašnji vlasnik dobio djela, sve je počelo 1910. kada je mladi Istvan Szabo, Židov mađarskog porijekla, rodom iz vojvođanskog Sombora, otišao na studij medicine u Pariz, gdje se oduševio kubizmom Picassa i Braquea.

Početkom 1913. na Montmartru je kupio prvu sliku od mladog Picassa, "Žena s gitarom ili Djevojka s gitarom", ulje na platnu analitičkog kubizma, dimenzija 68 x 56 centimetara, potpisanu s "Picasso 10". Nakon nekog vremena zamolio ga je da mu naslika i drugu sliku sintetičkog stila kojeg je usavršio i tako nastaje kolaž "Gitara i mandolina", mrtva priroda na platnu, istih dimenzija kao i prva. Nju Picasso nije potpisao nego je na poleđini rukom napisao grafitnom olovkom datum "15 juin 13".

Szabo je diplomirao medicinu početkom Prvog svjetskog rata, no zbog rata je, kao strani državljanin Francuskoj neprijateljske Austro-Ugarske Monarhije, morao otići iz te zemlje u Švicarsku. Dio slika uspio je prenijeti sa sobom, a među njima su bile i ove dvije.

Pred kraj rata krenuo je prema Vojvodini pomoći roditeljima, no došao je samo do Zemuna, gdje je upoznao bogatu obitelj Vladimira Markovića koja ga je primila u kuću i spasila mu život.

Darovao im je slike u znak zahvalnosti, no oni su mu ipak dali novčanu nagradu kako bi mu pomogli da počne raditi kao liječnik. Obitelj je slike izložila u svojoj kući u Zemunu, no nakon izrugivanja njihovih prijatelja da su to dječje igrarije, spremili su ih u drveni sanduk na tavan gdje su ostale skoro 60 godina.

Obitelj Marković imala je kuće u Prijedoru, Banjoj Luci i Zemunu, prve dvije oduzete im nacionalizacijom nakon Drugog svjetskog rata, a treću je trebalo srušiti zbog izgradnje nebodera. Roditelji su sinu Vladimiru neobavezno spomenuli slike s tavana, pa ih je on otišao pogledati prije rušenja i tek tada shvatio što ima u vlasništvu.

Kako se napominje u tekstu o slikama, Marković je 1991. izgubio i svoj stan u Zemunu, u stan mu je provalio odbjegli policijski inspektor iz Zagreba te uz pomoć Vojislava Šešelja kao Hrvatu oduzeo stan i svu imovinu, pa odlazi živjeti kao podstanar u Kopar u Sloveniji. Sadašnji vlasnik naslijedio ih je prije dvadeset godina.