Životna borba Ivice Petra Čališa

Ivica Petar Čališ gotovo cijeli život bori se s rijetkom bolešću. Unatoč tome on ne posustaje, sretno je, poput mnoge druge djece, odrastao uz dvije desetak i više godina starije sestre, završio fakultet od kada je i prikovan uz kolica. Zadivljujućom hrabrošću i optimizmom, negirajući sve liječničke procjene, postupno se diže na noge i odnedavno, u svojoj župi na Knežiji u Zagrebu daje video instrukcije iz kemije za osnovno školce, srednjoškolce i studente.

Koliko puta čujemo da je zdravlje najveće bogatstvo i da ga trebamo čuvati. Misli tako i Ivica Petar Čališ koji je rođen kao 3., zdravo dijete svojih roditelja u Đakovu. I bilo je tako do pete godine, kada počinju njegove zdravstvene tegobe.

- Moja je majka najviše primjećivala da je bilo problema s desnom nogom, sa stopalom. Ali to je većinom bilo ili promijeniti obuću ili je to bio išijas u donjem dijelu kralježnice i svašta nešto. Nitko nje to baš pregledao konkretno. Svi su to pripisivali rastu. Ja sam narastao 20 cm u jednoj godini, bio sam malo jači, pa možda je to od debljine, pa možda izmišlja, pa svašta nešto - govori Ivica.

No, nažalost nije izmišljao, živio je tako trpeći bolove, bez prave dijagnoze do prije godinu dana, kada je bolest uzela maha i više nije mogao hodati. Do tada je, unatoč svemu, čak plesao folklor, školovao se, završio kemiju na PMF-u.

- Bilo je jako teško. Onda sam otišao kod jednog privatnika koji je napravio, tzv. babinski test. Jednostavno uzmete kemijsku olovku, povučete po stopalu i možete vidjeti u čemu je problem i on je zaključio odmah da je problem negdje u leđnoj moždini ili u mozgu. Radilo se o malformaciji krvnih žila u leđnoj moždini. To se zove spiralno duralna AV fistula. Taj dan sam završio u bolnici i eto - ispričao je.

Nakon te operacije slijedila je druga jer se bolest vratila i više se uopće nije mogao micati. Liječnici mu nisu davali nikakve šanse za hodanje. Zahvaljujući svakodnevnoj terapiji, upornosti i vjeri u Boga, ističe, danas se sam brine o sebi, čak i pomalo hoda.

A dogodila se Ivici još jedna nesvakidašnja neprilika jer nosi ime kao i njegov otac.

- Kad sam ja krenuo na fakultet napravljena je ovrha na mene a trebala je ići nekom drugom. Mi nismo mogli dokazati da ja i moj tata nismo ista osoba. Na kraju je ispalo da sam ja oženjen za svoju mamu i da s njom imam troje djece, moje dvije starije sestre i mene. Onda sam ja odlučio dodati još jedno ime Ivica Petar da me se razlikuje od tate. Međutim, to je bilo vezano za OIB a ne za ime. I tako nekim čudom kad sam ja završio u kolicima ovrha je bila skinuta, tako smo nastavili tata i ja kao dvije razdvojene osobe.

Ivici je svaki dan ispunjen aktivnostima. Još od studentskih dana aktivan je u svojoj župi. Kao diplomirani profesor kemije odnedavno daje videoinstrukcije na platformi Nova Eve na kanalu Youtube u sklopu projekta Vjera i znanost.