Zagrebačke kavane oživjele na festivalu poezije

Spajanjem vremena, prostora i suvremenog života, šetnjom, glazbom i govorom, Festival Zagreb grad poezije već nam je deseti put približio život zagrebačkih kavana.

Pamte li zidovi filozofske rasprave pjesnika ovijenih dimom, teško je reći. Ali život zagrebačkih kavana s početka prošloga stoljeća oživio je barem na jednu večer.

- Kavane su bitne za ovu kulturu i za ovaj grad i državu jer su one bile točke opozicije, i one političke, a i one umjetničke, napominje autor događanja Goran Matović, a Irena Šekez Sestrić iz protokola Festivala dodaje: Pjesnici su čuđenje u svijetu, oni su izbjeglice iz svih konvencija tako da su kavane više manje njihov dom, nekad bile, kaže Šekez Sestrić.

A šetalo se i recitiralo Ujevića, Britvića, Krležu - od Kazališne kavane Kavkaza, preko nekadašnje kavane Medulić, zatvorene kavane Corso, do kavane Dubrovnik i Gradske kavane.

- To su nekada bila stjecišta kulture. Ljudi koji su ondje kritizirali i živjeli i voljeli i, zapravo, kavane su im bile drugi dom, prisjeća se glumac Goran Grgić.

No, kavane su danas ili komercijalni prostori ili pak samo kafići: Mislim da danas pod ovom navalom turizma, koji je dvosjekli mač, sve se više gubi autentičnost kad govorimo o kavanskom životu, pogotovo u centru grada, i one sele na periferiju, komentira glazbenica Sara Renar.

Vrijeme i moda se mijenjaju, a kavane žive u kolektivnom sjećanju grada kao mjesta gdje se nekada davno sanjao neki drugačiji svijet.