3. prosinca 1800. - Rođen France Prešeren

Utemeljitelj modernoga slovenskog pjesničkog izraza France Prešeren, rođen 3. prosinca 1800. zbog osebujnog temperamenta i slobodarskog duha, nerijetkih obračuna s policijom, nije lako mogao kapitalizirati svoje pjesme kao ni široko znanje stečeno na studiju filozofije i prava u Beču.

Iako je i doktorirao čak pet puta mu je odbijena molba za otvaranje odvjetničkog ureda u Ljubljani da bi ga na kraju otvorio u Kranju. Kad se povezao s poznavateljem svjetske književnosti Matijom Čopom, počinje stvarati opus koji nadilazi uvriježene teme njegova doba, pa vjersko, moralističko i utilitarističko izdiše na europske pjesničke trendove. Piše o ljubavi, pjesništvu, narodu. I to ne samo na slovenskom. Rano je shvatio da se pjesnička prepoznatljivost za Materrnichova apsolutizma postiže pisanjem i na njemačkom jeziku. Prešeren, inače zastupnik slavenske ideje, nije se međutim slagao s Vrazovim konceptom ilirizma kad je o napuštanju slovenskog jezika riječ. Kao patriot bilježio je slovenske narodne pjesme, a u almanahu Kranjska čbelica očiti su i Prešernovi zagovori ljudske i nacionalne slobode. U zrelim će godinama mnoga njegova djela, posebice elegije, odisati razočaranjem buržoaskim društvom u kojemu vlada zakon novca.

Ipak, temeljna će pjesnikova preokupacija, koja će uroditi, po nekima, remek djelom slovenskog poetskog izraza-Sonetnim vijencem, biti ljubav. I to konkretna, prema Juliji Primic, kćerki bogatog ljubljanskog trgovca. Kako je bila neuzvraćena, osjetilne je trenutke tražio u dugogodišnjoj vezi sa sobaricom Anom Jelovšek s kojom je imao troje nezakonite djece. Bard slovenske književnosti skončat će ojađen, materijalno na rubu, a motivi očaja, čak samoubojstva, mrtvih prijatelja, prolaznosti, sve su vidljivije u posljednjem ciklusu njegova stvaralaštva. Umro je ne dočekavši pedesetu.