Periska osjetljivost, motar djetinjstvo, galeb sloboda

Zvonimira Karavida odmalena je zaljubljena u more. U njegove život i boje, ali iznad svega igru svjetla. Izrađuje čarobne i krhke skulpture. Nadahnute su morem, ali Zvonimiru oduvijek ne nadahnjuje samo more.

- Nadahnjuje me prije svega priroda oko mene, ali s obzirom na to da sam ja ipak dijete s mora, onda je ono prevladalo u mojim radovima kao izvor inspiracije - priznaje.

Periske ili losture nametnule su se kao motiv u trenutku kad je shvatila kako su ugrožene.

- Moj profesor i mentor Mladen Mikulin mi je rekao da sve skulpture moraju sličiti na mene i u biti istražujući malo o losturi, potpuno sam se poistovjetila, ona je onako i monumentalna, ali i krhka i osjetljiva na sve oko sebe - kaže.

Staklo je već neko vrijeme njezin omiljeni materijal. Kad je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci pripremala diplomski rad, uz podršku profesora odlučila se za staklo. Valjalo je samo odabrati motiv.

- Kako sam nekako od početka fakulteta bila zainteresirana za bilje, sjetila sam se da bi bilo najbolje otići u djetinjstvo. A motar je bio pored mene cijelo moje djetinjstvo kad sam bila najsretnija, najopuštenija, u ljeto, tako da je onda pala bila odluka na motar- objašnjava Zvonimira.

Svaka od njezinih eteričnih skulptura progovara o njoj: Periska je neka osjetljivost, motar je njezino djetinjstvo, a galeb bi bio neka sloboda kojoj, kaže, sama teži ali i svi težimo...

Čini se da je stiglo vrijeme za priznanja: Ministarstvo mora naručilo je periske za svoje godišnje nagrade, tako da uskoro idu prema Splitu - četrdeset periski ide u ruke onih koji u biti najviše vole more.