Zbog problema s kinima u Zagrebu HRFF morao odustati od nekih programa

Premijerom nagrađivanog dokumentarca ‘Medena zemlja’ u nedjelju je u zagrebačkom kinu Tuškanac otvoren 17. Human Rights Film Festival (HRFF), festival angažiranog autorskog filma koji već sedamnaest godina upozorava na aktualna ljudskopravaška pitanja. Zbog problema s kinima u Zagrebu od nekih se programa moralo odustati.

Ulaz na sve programe i projekcije je besplatan, no od ove se godine za udarne termine na blagajni kina moraju podići ulaznice, zbog manje dvorane, s obzirom na to da se ranijih godina festival održavao u danas zatvorenom kinu Europa.

Petar Milat, direktor HRFF-a, kaže kako to dosad nije bila praksa jer nisu htjeli raditi razlike među posjetiteljima festivala, a za sve smatra odgovornom gradsku vlast koja je, ističe, zatvorila najvažnije kino u Zagrebu, kino Europa, ali i ostala gradska kina.

- Kada navečer prolazite pored kina Europa jedino svjetlo koje se vidi je ono mobitela čovjeka koji čuva dvoranu. Svi mi moramo drugačije organizirati festivale, a cijela situacija nije katastrofalna samo za kina, distribuciju i filmsku proizvodnju, nego i za puno širi kontekst, rekao je na otvorenju.

Milat smatra da je od pitanja uplitanja politike u kulturu ostalo samo pitanje politike, a HRFF kao aktivistički festival samo se može zapitati kako prostore od javnog interesa, poput kina Europa ili Studentskog centra vrati publici.

- Ranije, kada su nas pitali kako možemo promijeniti svijet filmovima i festivalom govorili smo da možemo potaknuti ideje i maštu ljudi da je drugačiji svijet moguć i potreban, no sada ni to ne pomaže za promjenu u društvu, nego samo politička akcija, ustvrdio je.

- Imali smo u planu sveobuhvatni program nečega što smo nazvali novi postjugoslavenski film, koji ne bi uključivao samo projekcije filmova nego i simpozije, razgovore. Morali smo odustati jer ga nismo mogli uklopiti u raspored, pa će to ostati zadaća za iduću godinu, pojasnio je Milat.

On ne smatra da je kino Europa za koje se, kaže, ne zna kada će se otvoriti i u kojem formatu, jedini problem kada je riječ o prikazivanju filmova u Zagrebu, osobito nakon 'okupacije' Studentskog centra: Taj najveći prostor za kulturnu proizvodnju sada je nedostupan i velik broj aktera nezavisne kulturne scene ga bojkotira, tamo se dešavaju programi koji apsolutno nemaju veze s onim za što je namijenjen, dodao je Milat.

Po njegovim riječima, nedostatak kina Europa osjeća se i u smislu distribucije filmova i održavanja filmske kulture u Hrvatskoj, jer je s novim događajima dosta oslabila i Kino mreža neovisnih prikazivača.

- Dodatnom teškoćom za domaću scenu Milat smatra promjene koje su se dogodile nakon napada na Hrvatski audiovizualni centar: Iako se čini da se situacija stabilizirala u HAVC-u, promjene nisu donijele porast domaće produkcije, kvalitativne i kvantitativne, ocijenio je.

O HRFF-u smo u emisiji Dobro jutro, Hrvatska razgovarali s izbornikom i direktorom festivala Petrom Milatom i voditeljicom partnerske Revije malih književnosti Miljenkom Buljević:



Festival prikazuje neke od najzapaženijih angažiranih filmova

Prvi prikazani film na festivalu, ‘Medena zemlja’ Tamare Kotevske i Ljube Stefanova, nagrađen na festivalu u Sundanceu i drugim festivalima, vrlo će vjerojatno biti nominiran i za Oscara.

Za tu dokumentarnu priču o medarki koja živi u izoliranom makedonskom planinskom selu, u suživotu s pčelama i prirodom Milat kaže da je film baš za balkanske prostore, za ono nas se tiče u vezi klimatskih promjena i istrebljena jedne vrste: To nije prvi film o nestanku pčela koji prikazuju na festivalu, no najpotresniji je i najpoetičniji, dodao je.

Ovogodišnji glavni filmski program donosi 25 filmova,  neke od najzapaženijih aktualnih angažiranih igranih, dokumentarnih i inovativnih filmova, autora različitih generacija i popularnosti, od već etabliranih koje zagrebački festival prati godinama, do nove generacije.

Proslavljeni portugalski redatelj Pedro Costa zastupljen je filmom ‘Vitalina Varela’, a nagrađivani ukrajinski dokumentarist Sergej Loznica filmom ‘Državni pogreb’, utemeljenim na pronađenim materijalima o petodnevnoj Staljinovoj pogrebnoj ceremoniji.

Prikazat će se i dokumentaristički esej čileansko-francuskog autora Patricija Guzmana ‘Kordiljeri snova’ te dobitnik nagrade za najbolji scenarij u Cannesu i Queer Palme, ‘Portret djevojke koja izgara’ francuske redateljice Céline Sciamme.

U programu je i finalist ovogodišnje LUX nagrade Europskog parlamenta ‘Zaboravljeni slučaj’ Hammarskjoeld Madsa Bruegera o tajanstvenom ubojstvu bivšeg glavnog tajnika UN-a kao i dokumentarac ‘Suđenje Ratku Mladiću’ s ekskluzivnim uvidom u haški sudski proces tom ratnom zločincu.

Iz regije na HRFF-u će se predstaviti srpski redatelj Ivan Marković, poznatiji kao direktor fotografije, koji se na HRFF-u predstavlja s dva autorska naslova, ‘Centrom’ posvećenom zapuštenom beogradskom Sava Centru te filmom ‘Od sutra počinjem da’ (koredatelj Wu Linfeng).

Marković je ujedno i direktor fotografije filma ‘Ti imaš noć’ crnogorskog redatelja Ivana Salatića, koji se na prošlogodišnjem HRFF-u predstavio filmom ‘Ti imaš noć’, a ove godine prikazat će se njegov kratkometražni film ‘Sinovi smo tvog stijenja’.

Popratni program donosi niz radionica i tribina te mini-retrospektivu egipatske kinematografije, u okviru partnerske Revije male književnosti koja je ove godine posvećena egipatskoj književnosti.

15. Revija malih književnosti ugostila egipatskog pisca Yassera Abdela Latifa

Booksina jubilarna 15. Revija malih književnosti održava se od 28. studenoga do 5. prosinca u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, a predstavlja književnice i književnike iz Egipta.

Selektor filmskog programa Revije je je Ahmed Refaat, filmski istraživač i kustos pri kulturnoj instituciji Contemporary Image Collective CIC iz Kaira. Pogledajte reportažu ekipe Vijesti iz kulture s riječke dionice Revije malih književnosti:



Egipatski pisac, pjesnik i književni prevoditelj Yasser Abdel Latif gostovao je, pak, u petak u Zagrebu, gdje je u sklopu 15. Revije malih književnosti književnog kluba Bookse govorio o svojim literarnim interesima i pisanju, životu u Egiptu i Kanadi, te političnosti u književnosti i u životu.

Reviju je u Booksi otvorio razgovor sa spisateljicom i novinarkom Mansourom Ez-Eldin i Naelom el-Toukhijem, piscem, novinarom i prevoditeljem s hebrejskog na arapski jezik.

Drugoga dana programa, razgovor s Yasserom Abdelom Latifom vodila je novinarka Ivana Perić. Istaknula je kako je riječ o piscu i pjesniku, autoru četiri knjige, tri zbirke poezije te brojnih eseja i članaka o modernoj kulturnoj povijesti i glazbi.

- Yasser Abdel Latif također je i prevoditelj, te je preveo na arapski mnoga književna djela s francuskog i engleskog jezika, uključujući i neka klasična djela francuskih autora poput Charlesa Perraulta, Balzaca i Emila Zole, rekla je Perić.

U njegovu pisanju u običnom je skriveno nasilje svakodnevnih susreta; nasilje koje dovodi u pitanje koncept pravde, nedužnosti i nostalgije. Autor je istaknuo kako, unatoč snažnom militantnom elementu prisutnom u svakodnevnici egipatskog društva te, iako smatra da je političnost inherentna svakome čovjeku, sebe nikako ne vidi kao politički angažiranog pisca niti ga to zanima biti.

- Mene ne zanima izravno pisati o politici, iako se politika uvijek na neki način provlači kroz fikciju, jer naša je svijest uvijek ispolitizirana, čak i kada govorimo o nečem posve osobnom sve je vrlo političko. No, mene politika kao takva ne zanima, rekao je.

Yasser Abdel Latif (1969.) diplomirao je filozofiju na Sveučilištu u Kairu 1994. godine. Djela su mu prevedena na engleski, francuski, njemački, talijanski i španjolski jezik. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada. Radio je kao tekstopisac i novinar za Egipatsku televiziju te za kairski ured španjolske novinske agenciju EFE do 2009. godine, nakon čega se preselio u Edmonton, u Kanadu, gdje je započeo karijeru slobodnog pisca i prevoditelja.

Autor je taj prijelaz opisao kao tešku prilagodbu nakon života u gradu od preko 20 milijuna stanovnika gdje je tišina misaona imenica na život u također milijunskom, ali tihom i dosadnom gradu, ‘gdje se ne događa apsolutno ništa sve dok na televiziji ne objave vijest o nekoj automobilskoj nesreći’.

- Preselio sam u Kanadu iz posve osobnih razloga, nisam 'pisac u egzilu'. Prve su mi dvije godine bile doista teške jer Sjeverna Amerika je kulturološki, pa čak i topografijom grada, nešto posve drugačije od bilo čega što nam je poznato. Zato se u Zagrebu ne osjećam kao stranac, Hrvatska je na neki način slična Egiptu, ovdje je sve toplo i domaće, skromno na jedan dobar način, rekao je pisac.

U suradnji s Human Rights Film Festivalom 15. Revija malih književnosti ima i filmski program, koji donosi od 3. do 5. prosinca u zagrebačkom KIC-u projekcije pet kratkometražnih te tri dugometražna egipatska filma.

Pogledajte reportažu zagrebačke ekipe Vijesti iz kulture: