21. prosinca 1375. - Umro Giovani Boccaccio

Na obiteljskom imanju u Certaldu, na koje se sklonio nakon bonvivanskog života, 21 prosinca. 1375. umro je Giovanni Boccaccio-autor remek djela Decameron.

Jedan od najcjenjenijih Talijana 14. stoljeća Boccaccio je bio književnik i intelektualac koji je svojim djelom nepovratno utjecao na razvoj europske proze. Obitelj - ugledni i imućni trgovci i bankari, Boccacciu je omogućila studiranje trgovine i prava, ali on se zarana odlučio za književnost.  Spretnost uvjeravanja koja priliči trgovcu primjenjivat će jedino na anžujskome dvoru među eruditima s kojima je razmjenjivao kreativna načela. Bonvivansko okružje omogućit će mu bankarska obitelj nakon preseljenja u Napulj. Ondje će susresti i životnu inspiraciju - nezakonitu kćer anžujskoga kralja Roberta koju će nazivati Fiametta.

Boccaccio je bio višeslojna osobnost koja je s jednakom strašću  proučavala latinske i grčke klasike i pisala o društvenoj zbilji, potrazi za srećom, psihologiji ljubavi, ali je pisao i o putenoj ljubavi. Sve se ove inklinacije daju iščitati iz njegova najpoznatija djela –Decamerona. Nastaje u vrijeme haranja kuge pa se vodeći se vlastitim postupkom Boccaccio i svojih desetero junaka-sedam žena i tri muškarca, od zaraze sklanja na ladanje. Svaki dan pričaju 10 priča pa se u 100 novela Dekamerona nižu šale, pothvati, svakodnevica svih slojeva kasnosrednjovjekovnog društva. Stekavši slavu, Boccaccio će obnašati i visoke poslaničke dužnosti u Rimu, Avignonu i Napulju, bit će glavni tumač Petrarce, ali će kraj života provesti u oskudici te bogobojazni.

Ovo se poniranje u duhovnost i strah od svjetovne književnosti uvuklo duboko u Boccacciove misli nakon jednog susreta s redovnikom Cianijem. Do smrti će se tako baviti tek tumačenjem Dantea. Književna će ga kritika, međutim, unatoč oskudnom stvaranju potkraj života, smatrati posljednjim velikim umom 14. stoljeća.