Brijuni: Od malaričnih otoka do centra svijeta

Kad je Paul Kupelwieser prvi put stigao na Brijune, oni su bili malarično mjesto a u plitku, muljevitu lučicu moglo se uploviti tek za plime. Razgledavati je mogao samo nekoliko sati, a dvadesetak godina kasnije u brijunskoj luci s molom i valobranima sidre se podmornice austrougarske mornarice, a na nasutoj obali niču hoteli.

Povezivala ih je natkrivena šetnica od armiranog betona sagrađena 1904. koja je posljetitelje štitila od kiše i jakog sunca. Bila je ostakljena i ukrašena skulpturama a tu su se nalazili i akvariji s marskim organizmima kako bi se posjetitelji tijekom  šetnje upoznali s bogatstvom brijunskog podmorja, kaže voditeljica Odjela za zaštitu kulturne baštine Mira Pavletić.

Kupelwieser je u otočje uložio gotovo cijeli svoj imetak. Prvotnu ideju da mjesto pretvori u poljoprivredno gospodarstvo nadjačalo je more i brodovi. Prvo je kupio barku kakvu i danas koristi lokalno stanovništvo, a zatim i dvije male motorne brodice na parni pogon duljine 8 metara.

Kupelwieserov plovni park s vremenom ima 15-tak brodica, a od 1908. u tršćanskom brodogradilištu za njega se gradi prvi putnički brod s diesel motorom na svijetu kapaciteta 177 putnika.

- Do 1940. prevozio je putnike i poštu na redovitoj liniji između Velikog Brijuna i Pule. Tijekom rata pod talijanskom je i njemačkom vlašću, a od 1945. pod imenom Rječina ulazi u sastav Jadrolinije gdje je do 1968. povezivao otoke riječkog a potom i splitskog arhipelaga. Pod imenom Mare nostrum usidren je kao brod restoran u zadarskoj luci a do 1972. bez saznanja o vrijednosti broda za povijest pomorstva otpremljen je u staro željezo, dodaje Pavletić.

Redovitim brodskim linijama otok je 4 puta dnevno povezan s Pulom, svim većim gradovima na istočnoj obali Jadrana ali i s Venecijom a preko Trsta i s Aleksandrijom u Egiptu. Brijunski gosti koji stižu željeznicom iskrcavaju se na molu u Puli gdje ih čeka brod za otok. Željeznicom je tako otok bio povezan i s nizom gradova na području današnje Njemačke, Austrije, Češke, Mađarske, Slovenije i Lavovom u Ukrajini.

Godine 1905. u uvali Saluga niče kupališna zgrada od armiranog betona. Ima 44 kabine. A onda je 1913. podignut zimski bazen s grijanom morskom vodom, u razini prvoga kata grijanim hodnikom bio je povezan s hotelom a zbog ostakljene južne strane smatran je tada među najljepšima u Europi. Godine 1902. nad već postojećim spremištem za brodice bečki arhitekt Eduard Kramer gradi stan, a vlasnik otočja, inače sklon inovacijama, odlučuje prvi put koristiti armirano betonsku gradnju.

Brijuni su zahvaljujući Kupelwieseru i prvi otok na Jadranu s podmorskim vodovodom za pitku vodu s kopna. Na otočju koje je preobratio u stjecište svjetskih kulturnih, znanstvenih, gospodarskih, industrijskih i aristokratskih uglednika svoga vremena želio je počivati u vječnosti. Želja mu se nije ispunila. Na mauzoleju obitelji Kupelwieser, na uzvisini Vela straža u šumskom okruženju s pogledom na more i Pulu sahranjeni su njegovi supruga i sin. Paul Kupelwieser prije točno stotinu godina umro je i sahranjen u Beču na centralnom groblju podno arkada.