10. prosinca 1999. - Umro Franjo Tuđman

Pred ponoć 10. prosinca 1999. u Zagrebu je umro dr. Franjo Tuđman, utemeljitelj moderne Hrvatske države i njezin prvi predsjednik.

Posljednji se put u javnosti pojavio s već vidljivim bolovima na dan Svih svetih na Oltaru domovine na Medvedgradu. Položivši vijenac odao je počast svima kako je napisao: … koji su živjeli, stvarali, patili, umirali i ginuli da bi hrvatski narod mogao preživjeti i na kraju ostvariti svoju slobodnu i nezavisnu državu. U tim riječima sažeti su teška sudbina hrvatskih ljudi u dugom povijesnom hodu do slobode, ali i cijeli Tuđmanov životni put. Kao antifašist, vojnik, a kasnije znanstveni istraživač, političar i državnik dr. Franjo Tuđman je uporno tragao za rješenjima koja bi mogla oživotvoriti ideju hrvatske samostalnosti.





U Titovoj Jugoslaviji godine 1967. uklonjen je zbog svojih ideja s položaja direktora Instituta za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, izbačen iz Saveza komunista i umirovljen sa samo 45 godina. Za Hrvatsko proljeće na skupovima Matice Hrvatske uporno je podsjećao na riječi Stjepana Radića o Hrvatskoj državnosti i pravu Hrvatskog naroda na samostalnost. Dva je puta uhićen i proskribiran od komunističke vlasti kao prognanik u vlastitoj domovini. Dr. Tuđman je predosjećao da je s novom navalom velikosrpstva u pitanju sam opstanak hrvatskog naroda. Stoga je poslije niza povijesnih iluzija, političkih razdora i gorkih iskustava osmislio perspektivnu sintezu svih pozitivnih odrednica hrvatske politike, zagovarao jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske i težio nacionalnom pomirenju kao temelju hrvatske budućnosti.

Poslije pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima 1990. dr. Tuđman je postao Predsjednik predsjedništva Hrvatske, a zatim je dva puta izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Predvodeći hrvatski narod velikosrpsku agresiju prekinuo je 1991. vojnom pobjedom i priznanjem Hrvatske samostalnosti unatoč nesklonosti međunarodne zajednice . Kao državnik znao je odabrati pravi trenutak i oslonjen na potporu hrvatskih ljudi  uspio osloboditi okupirane krajeve u akcijama Bljesak i Oluja. Bez žrtava vratio je domovini oteto hrvatsko Podunavlje. I za svijet nerješiva bosanska kriza okončana je hrvatskim pobjedama i njegovim osobnim doprinosom na pregovorima u Daytonu. Tuđmanov je životni cilj bio ostvariti demokratsko bogato društvo sa složenim narodom u suverenoj i uspravnoj Hrvatskoj.

Tranzicijske teškoće jednako kao i u drugim bivšim socijalističkim državama ostale su do kraja njegova života izazov koji se rješavao s mukom, protkan mnogim političkim nesuglasjima i gospodarskim i socijalnim problemima. Neki od njih nisu riješeni ni do danas. No unatoč svemu dr. Franjo Tuđman ostao je zapamćen kao pobjednik u najtežim hrvatskim kušnjama kao državnik koji je na valu narodnog zanosa ostvario stoljetne težnje mnogih naraštaja, slobodnu i nezavisnu Hrvatsku državu.