Kontroverzije oko Antologije suvremenog hrvatskog pjesništva

Hrvatsko pjesništvo trećeg poraća od 1996. do 2019. sažeto je u antologiji Tonka Maroevića nazvanoj po pjesmi Delimira Rešickog. Istražili smo zašto i tko se sve u njoj našao, te zašto je knjiga odmah nakon izlaska izazvala kontroverzije.

Iako se poezija, kako sam antologičar navodi u predgovoru, piše nikad ustrajnije i masovnije, recepcija i odjek svode se na uske krugove i tek iznimnu potvrdu u javnosti. No to je cijena autonomije i slobode pjesničke riječi. Između nesmisla i stvarnosnosti našle su se pjesme u ovoj antologiji.

- Birao sam po ključu intenziteta, a ne po ključu aktualnosti. Možda sam u tom pogledu i malo nepravedan prema, uvjetno rečeno, često dominirajućoj ideji - stvarnosnoj poeziji. Ja ne vjerujem u stvarnosnu poeziju, ali vjerujem u poeziju koja stvarnost nadmašuje. Ja ne vjerujem u semantički konkretizam, ja vjerujem u poeziju koja se pita o svom smislu, a to ne znači da i mora doći do boje smisla, objašnjava akademik Tonko Maroević.

Odmah nakon izlaska antologija je izazvala i neke kontroverzije, odnosno pitanja zašto neke nagrađivane zbirke i pjesnici nisu našli svoje mjesto u njoj.

- Meni je drago da knjiga ljuti, i da knjiga stvara neku gužvu, i da se tu neka mišljenja i viđenja i predodžbe o sebi izlože u javnosti. To stvara  možda i privid važnosti književnosti, komentira urednik Ervin Jahić.

Ovo je dakako samo jedan od pokušaja usustavljivanja recentnog hrvatskog pjesništva koje tom knjigom tek počinje ukoričavati i vrednovati suvremenost. No pero Tonka Maroevića zasigurno je ono koje zaslužuje čitateljsko ovjeravanje.