23. prosinca 1859. - Rođen Ernesto Cammarota

Utemeljitelj Zagrebačke opere Ivan Zajc, nakon dolaska iz Beča u staro zagrebačko kazalište, nije imao vrsnih pjevača pa im je sâm davao vokalnu poduku.

Nakon odlaska tenora De Negrija dugo je tražio nekoga tko će biti stup opernog ansambla. I, kao u priči, pred Zajcem se pojavio mladi Talijan Ernesto Cammarota. Došao je s Malte s hrvatskom pjevačicom svjetskoga glasa Sofijom Kramberger. Rodio se 23. prosinca 1859. u mjestu Bari delle Puglie. Od malih je nogu živio pod svjetlima pozornice jer mu je otac bio dirigent i ravnatelj mjesne opere te ga je uputio u pjevačku školu.

Zagrebački angažman počeo je u listopadu 1887. ulogom Riccarda u Verdijevu Krabuljnom plesu. Kad ga je čuo na pokusu, razdragani je maestro Zajc uzviknuo: Vi ćete biti stup moje opere! Nije ni slutio da će Cammarota prigrliti Zagreb, a Zagreb njega do kraja života. Cammarota je bio prvi Porin Vatroslava Lisinskog u dugoodgađanoj praizvedbi tog djela.

Zatim – raskošni Bizetov Don Jose, potresni Mascagnijev Turiddu, nezaboravni Eleazar u Halevyjevoj Židovki, tumač svih tenorskih uloga, pa i one najveće i najteže, Verdijeva Otela. Kazališne kronike bilježe da posljednji nastup Ernesta Cammarote 1924., kad je imao 63 godine, nije bio kurtoazni oproštaj, nego veliki umjetnički doživljaj. I tada je još sačuvao ljepotu glasa, savršenu tehniku te pjevačku i glumačku izražajnost.