Što čitati? – roman o rasi i klasi ili priče s ruba stvarnosti

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje knjige 'Vrijeme swinga' Zadie Smith i 'Luđaci i djeca' Marije Pilić:

Zadie Smith: 'Vrijeme swinga', VBZ

Zadie Smith rođena je 1975. godine u Londonu, u britansko - jamajčanskoj obitelji sto je zasigurno utjecalo i na njen književni izraz jer se često bavi preplitanjem različitih utjecaja i tradicija, likovima koji imaju različiti rasni, religijski ili nacionalni predznak.

Već je prvim svojim romanom, ‘Bijeli zubi’, u kojem daje sliku suvremenog multikulturalnog Londona, dospjela na ljestvice najprodavanijih knjiga i dobila čak pet prestižnih književnih nagrada. Objavila je nagrađivane romane ‘Sakupljač autograma’, ‘O ljepoti’, ‘NW’ i ‘Vrijeme swinga’. Predaje kreativno pisanje na Sveučilištu New York.

Protagonistice romana su dvije tamnopute prijateljice koje se prvi put susreću 1982. godine, kao jedine crnopute djevojčice na satovima plesa, odrastaju u miješanim obiteljima u siromašnom predgrađu Londona.

Obje žele biti plesačice, ali samo je Tracey talentirana za ples. Njezina prijateljica, neimenovana pripovjedačica romana u 1. licu, u svemu slijedi Tracey kao uzor, ali u biti ima jasno definirane stavove. To blisko i zamršeno prijateljstvo naglo se prekida u njihovim dvadesetima, ali oblikuje ih za cijeli život.

Tracey uspijeva doći do pozornice, iako je njezin otac u zatvoru ona laže kako je jedan od pomoćnih plesača Michaela Jacksona, dok njezina prijateljica koja se zapošljava na glazbenom kanalu postaje osobna pomoćnica pop-zvijezde i iz prve ruke saznaje kako živi onaj mali postotak privilegiranih.

Kad pjevačicu obuzmu filantropske ambicije, priča se iz Londona i New Yorka premješta u zapadnu Afriku gdje ona gradi školu za djevojčice. Tamo turisti dolaze razgledavati nekadašnja skupljališta robova, a tamošnji stanovnici riskiraju život kako bi odande pobjegli u ‘bolji’ život. Pripovjedačica smatra taj posao besmislenim.

Priča prati ljubavne turbulencije, ilegalna usvajanje djece iz Afrike, a donosi sjećanje na godine školovanja u kojima su se prijateljice odvojile; no povremeno se viđaju. Traceyno odrastanje obilježili su droga, krađa, odnos s ocem; pripovjedačica pronalazi Tracey koja je na rubu egzistencije (udebljala se, troje djece s različitim muškarcima).

Autorica progovara o rasi, klasi i identitetu, pitanjima tko je uspio u životu, a tko ne i koliko je to uopće važno, ali i o prirodi prijateljstva, idola i sljedbenika i odnosu majka/kći. Izvrstan je to portret majke pripovjedačice koja od doseljenice s Jamajke postaje zastupnica u britanskom parlamentu. Majka je stalno u vezi s Tracey, moli kćer da usvoji njezinu djecu, roman završava njezinom smrću i pogledom na Tracey koja pleše sa svojom djecom.

Roman je to o korijenima i porijeklu te načinima kako nas oni oblikuju i kako s time živjeti, o životnom uspjehu i padu. U romanu se spominju brojni holivudski mjuzikli, osobito ’Vrijeme swinga' s Fredom Astaireom.

Marija Pilić: 'Luđaci i djeca', Disput

Prva je to knjiga autorice Marije Pilić koja je dosad objavljivala priče u časopisima i na portalima, te e-knjiga ‘Iskliznuća’.

Radi se o zbirci priča prožetih fantastikom i psihološkim stanjim likova. Unatoč odmacima u fantastiku, prepoznatljiva je i aktualna stvarnost. Likovi klize u prostore nadrealnog, i u maštu.

Traume likova su strah od smrti, javnog nastupa ili poslovnog sastanka, a naslov 'Luđaci i djeca' podvlači da su opravo oni privilegirani time da mogu doživjeti rubove stvarnosti.

Nailazimo na prelaske iz zbiljskog svijeta u prostore fantastičnog, bijeg od banalnosti svakodnevnog u maštu. Edgar Allan Poe pojavljuje se kao referenca u priči ‘Poe, doktor i knjižničarka’.

Priče imaju elemente trilera, horora i socijalne proze, a bave se ljudskom psihom - unutarnjim demonima, emotivnim krahovima, otklonima u nestvarno. Strahovi likova proizlaze iz nesigurnosti i nestabilnosti stvarnosti.