Oni koji ne mogu sami dio HRT-ova humanitarnog projekta

I oni su dio HRT-ove akcije "Uz nas niste sami". Riječ je o Centru za rehabilitaciju Stančić. U sklopu projekta održat će se 15. prosinca i koncert, a gledatelji i građani će moći svojim telefonskim pozivima podržati ovaj projekt.




U Centru za rehabilitaciju "Stančić" pokraj Dugog Sela, iako su deinstitucionalizacija i organizirano stanovanje osoba s posebnim potrebama već jako napredovali, još žive oni koji, zbog prirode bolesti, to i moraju. Ovdje su odsjeci pojačane intenzivne njege i zdravstvene skrbi.

- Preko 200 osoba je smješteno u Centru, od toga je više od 100 nepokrento, uz pridružene zdrasvtvene smetnje sljepoće, gluhoće ili neka kronična oboljenja, rekla je Sanjica Grbavac, ravnateljica Centra za rehabilitaciju "Stančić". 

- Iz tog razloga je potreban veći broj osoba da bi se skrbio i brinuo o njima. U pravilu su to osobe s težim oštećenjima i samim time zahtijevaju više pažnje, rekla je Sanja Jurić, voditeljica Odjela stanovanja i psihosomatske rehabilitacije.

Sve ih treba okupati i nahraniti, a hranjenje katkad traje i sat i pol jer neki korisnici ne jedu krutu, nego usitnjenu hranu. Život im je vezan uz krevet pa je svima dragocjen posjet volontera.

- Ako uzmete u obzir da tu ima i slijepih osoba, gluhih osoba, naravno da je broj osoblja koje mi imamo nedostatan da bi se svih njih 200 ili izvelo van ili pružila bilo koja druga pozornost. Kada svatko od njih izvede po jednog korisnika van, onda se vidi koliko je važno što više volontera. Svaka osoba treba jednog čovjeka, ne možete voziti dvoja kolica istovremeno, kaže Grbavac.

- Stvari koje treba primarno zadovoljiti o kojima smo već i razgovarali, još dodatne dvije ruke koje bi tog korisnika izvele na terasu, igrale neku društvenu igru, pročitale priču pustile glazbu. U svakom slučaju znači puno, rekla je Jurić.

Gordana je dugo u Stančiću. Tu joj je dom. Zadovoljna je, upoznala je tu i prijatelja koji je premješten u Rijeku. Ravnateljica i osoblje posuđuju kombi s rampom i svake godine Gordana ga jedanput posjeti.

- Ovdje sam navršila pune 44 godine smještaja. Kad sam došla ovdje bilo mi je jako teško, međutim, sretna sam i zadovoljna što sam u Stančiću puno toga napravila, što se ide naprijed. Željela bih da se još puno toga pomogne. Ja mogu samo pohvaliti ove ljude, posebno one koji godinama rade, kaže Gordana Zmiš.

Posjetili smo još jedan odjel čiji korisnici žele s nama razgovarati.

- Lijepa mi je priroda, tu ima lijepog drveća, lijepo zelenilo, lijepo mi se tu prošetati. Obično srijedom dođu volonteri, prošetam se s volonterima i onda mi je ispunjen dan, rekao je Miro Valpotić.

- Već sam se naviknula. Tu sam godinama, od 1981. Imala sam 22 godine. Tu ću i umrijeti, kaže Štefanija Klenovšak.

Svim ovim ljudima mnogo znači posjet volontera. Razgovor, šetnja, katkad i povjeravanje, iščekivanje dolaska; taj posjet znači dolazak prijatelja.