U bolesti većina pita zašto baš ja, a Ana kaže - zašto ne?!

U bolesti većina pita zašto baš ja? Ana kaže - zašto ne baš ja?! Hrabra je to žena koja je, uz one sportske bitke, zahvaljujući Registru dobrovoljnih darivatelja koštane srži dobila i životnu. 

- Iz svake loše situacije, pa tako i bolesti - čovjek može izvući ono najbolje, kaže Ana Mrčić. Kod nje je to trenutak kad je shvatila da ne može bez drugih ljudi. Konačno je kaže, nakon 50 godine života shvatila dopustila da netko drugi za nju nešto učini. Sve je počela iznenadnim krvarenjem iz nosa, u nedjeljno jutro. Nakon nekoliko mjeseci dijagnosticiran joj je mijelodisplastični sindrom, bolest koštane srži.

Tad je prihvatila da je - bolesna. 

U dobi od 42 godine opet se počela baviti atletikom, kao veteranka. U troskoku je na svjetskom prvenstvu osvojila 3. mjesto. Sudjelovala je na svim europskim i svjetskim prvenstvima i osvojila niz medalja. Bolest ju je, kaže natjerala da daje više. Svjetsko prvenstvo je osvojila sa "manje od 10 trombocita", za što su liječnici rekli da je ludost.

Odluku da ide na transplantaciju koštane srži donijela je u Australiji na svjetskom prvenstvu, kad je imala toliko krvarenje iz desni da je morala usta napuniti vatom. Najveću krizu je imala pred kraj prve godine nakon transplantacije. Jedno se jutro probudila netečena i neprepoznatljiva, izgubila je suze u očima, a koža joj se počela ljuštiti. Prvi put je rekla: Ja to više ne mogu izdržati. Sin joj je donio doručak u krevet i tad je odlučila - to je zadnji obrok u krevetu.

Za svoju donoricu kaže da joj je više od sestre, dio nje je u njoj. Danas, dvije godine nakon transplantacije Anu još muče zglobovi, ali kaže da se dobro se osjeća i ima normalnu krvnu sliku. Izvukla je pouke, shvatila je da ima rok trajanja i odlučila živjeti punim plućima. Sreća je u tome da oko vas budu ljudi koje volite, pa do onih malih stvari kao što su čokoladne napolitanke, kaže Ana. A predala se nije, dodaje - upravo zbog ljudi kojima je važna.