Hrvatska dobila Novi zavjet na čakavštini

U pothvat kojega bi se i mnogi veliki jezikoslovci bojali, hrabro se upustio Siniša Vuković - primio se Biblije, točnije Novoga zavjeta i kao Bračanin preveo ga na čakavski pdo naslovom 'Čakavski pištular'.

Predsjednik splitskog Ogranka Društva hrvatskih književnika, glazbeni i književni kritičar, putopisac, skladatelj i još mnogo toga - često je u svom radu pomicao granice, ali objaviti 21 poslanicu Novoga zavjeta i Otkrivenje na čakavštini bračkih Selaca u pet knjiga za samo godinu dana - projekt je kojemu se, u najmanju ruku treba, pokloniti.

Povodeći se za latinskom Vulgatom i služeći se brojnim hrvatskim, srpskim i slovenskim prijevodima, Siniša Vuković je na čakavski idiom bračkih Selaca, preveo cijeli Novi zavjet te dio starozavjetne Knjige postanka.

- Želja mi je bila taj jezik sačuvati jer sam odrastao uz nonota i nonu i htio sam ići do iskona, do gustirne, objašnjava Siniša Vuković.

Akademik Tonko Maroević napominje da je sasvim  sigurno da se taj leksik gubi: Siniša je morao neke riječi čak izmisliti, ali ovo je veliki trud i doprinos očuvanju jezika, poručio je Maroević.

'Čakavski pištular' rezultat je autorove želje da na materinskom jeziku predstavi biblijske tekstove, što dokazuje da je njegov selaški, odnosno hrvatska čakavština, cjeloviti jezik u punini izražajnih mogućnosti.

- Kad sam mu kao urednik rekao da malo olabavi s nekim riječima, on je rekao, ako ne znaju - neka nauče, napominje novinar Saša Ljubičić.

Čakavština je pogodnija za prijenos biblijskog teksta nego standardni jezik. Ambijent, kultura i način življenja u Dalmaciji snažno podsjećaju na Svetu zemlju.

Upravo zato Vukovićev 'Čakavski pištular', napisan na jeziku stare selačke čakavštine, lako mogu razumijeti Bračani, ali i svi Dalmatinci.