1. siječnja - Nova godina

U ponoć smo se oprostili od stare godine. Nova godina nije uvijek počinjala prvog dana siječnja.

Tako je bizantijska era počinjala 1. rujna, hebrejska 1. listopada, rimska od 24. travnja. Svaka reforma kalendara donosila je mnoge promjene, pa nerijetko i novi datum za početak godine. Tradiciju da se prvi siječnja uzima kao početak nove godine, uveo je Julije Cezar nakon reforme svoga kalendara koji se po njemu i nazvao - Julijanski. To je bilo i u skladu sa starom poganskom tradicijom i svetkovinama u čast Sunca koje je, po prilici u to doba, prošlo kroz prvi zimski solsticij i od toga trenutka noći postaju sve kraće, a dani sve duži - priroda je, dakle, upravo završila jedan svoj ciklus i sada slijedi obnova, novi život koji ima svoj zenit u ljetu, u obilju hrane, u žetvi.

Proslava Nove godine razlikuje se od zemlje do zemlje, od kontinenata do kontinenata. Dok se u Europi novogodišnje slavlje odigrava uglavnom u ugostiteljskim radnjama ili na okićenim gradskim trgovima dotle se u južnim krajevima Sjedinjenih Država slavi na taj dan svečanost ruža, održavaju se ponoćne povorke tisuća ljudi u šarenim odorama i s mnoštvom najrazličitijih zastava.

U Japanu su gradovi svečano urešeni i održavaju se beskrajne vatrogasne parade, a u Kini je sve u znaku vatrometa i maski pomoću kojih se izgone zli duhovi. No, bez obzira na te različitosti, jedno je sigurno: od godine koju je dočekao, skromno ili raskošno, već prema mogućnostima, svatko je nešto očekivao. Zaboravljalo se sve loše i sve su misli bile upravljene prema budućnosti. A sreća je potpuna tek kad se zaborave i brige kojima smo svakodnevno okruženi.