25. prosinca 800. - Karlo Veliki okrunjen za cara

Svoj vrhunac franačka je država doživjela na Božić, 25. prosinca 800., kada je tijekom mise u crkvi svetog Petra u Rimu papa Lav III. stavio Karlu Velikom na glavu carsku krunu.

Papa se tom prigodom poklonio do zemlje i poljubio franačkog vladara onako kako se to radilo za rimskih careva. Time je i službeno priznata veličina i moć franačke države koja je od relativno malene kneževine, kakva je bila pod Karlom Martelom, potkraj 8. stoljeća izrasla u veličanstvenu monarhiju koja je obuhvatila gotovo cijeli zapadnoeuropski svijet.

Tim golemim kraljevstvom vladao je Karlo I. Veliki koji je od oca Pipina Malog naslijedio mnogo, ali još je više sam osvojio. Karlo Veliki bio je i velik i snažan i uman, energičan i ratoboran vladar. Ratovao je bez straha i državničke opreznosti s Arapima, Sasima, Langobardima, Avarima, Slavenima pa i s Hrvatima. Njegovu vlast priznavali su mnogi narodi, a on je među njima uz pomoć rimske crkve širio kršćanstvo koje je postalo jednim od temelja njegove vladavine. S vremenom se počelo širiti uvjerenje da je Karlo Veliki obnavljač i nasljednik zapadnorimskih careva.

U to vrijeme, naime, smatralo se da je prijestolje rimskih careva prazno jer je bizantska carica Irena zbacila s vlasti i oslijepila svoga sina Konstantina VI. i sama vladala. Ipak, rimski su pape oklijevali okruniti Karla Velikog sve dok novoga papu Lava III. nisu nezadovoljni Rimljani pretukli pa je morao pobjeći. Sklonio se kod Karla Velikog koji ga je uz pomoć svoje vojske vratio u Vječni Grad. U znak zahvalnosti, ali i poštujući stvarne odnose snaga, Lav III. Karla je okrunio za rimskoga cara.

Bizant u prvi mah nije htio priznati Karlu carski naslov, ali ga je veličina njegova carstva navela da poslije promijeni odluku. Kolika je bila moć Karla Velikog govori i to da hrvatski naziv za kralja potječe od Karlova imena.