28. prosinca 1994. - Objavljen plan Z4

Poslije velikosrpske agresije 1991. gotovo trećina Hrvatske ostala je pod okupacijom.

Na tom su području pobunjeni Srbi uspostavili takozvanu Srpsku Krajinu, okupacijsku tvorevinu koja je bila sastavni dio Miloševićeva plana o stvaranju Velike Srbije. Hrvatsko je vodstvo bilo sklono pregovorima i mirnoj reintegraciji, ali je istodobno upozoravalo da će ako zatreba i silom osloboditi okupirana područja. Iako je međunarodna zajednica priznavala hrvatsku teritorijalnu cjelovitost s Krajinom se stalno manipuliralo iznalaženjem planova i rješenja  koja su prijetila da se trajno zadrži postojeće stanje.

Jedan od takvi pokušaja bio je i plan Z-4 kojeg je 28. prosinca 1994. formulirala kontaktna skupina i mjesec dana poslije uručila ga predsjedniku Tuđmanu u obliku službenog dokumenta. Sadržaj je bio iznenađujući pa ga je Hrvatska odmah proglasila apsolutno neprihvatljivim. Plan Z-4 predviđao je doduše mirnu reintegraciju, ali tako da se stvori država u državi. Takozvana Krajina mogla je imati vlastiti grb i zastavu, svoje zakonodavno tijelo, vladu i predsjednika. Hrvatska vojska ne bi smjela ulaziti u područje Krajine gdje bi postojale srpske policijske snage umjesto dotadašnje krajiške vojske.

No i takav plan koji je trebao na određeni način ozakoniti srpska osvajanja, u Kninu nisu prihvatili. Čak što više ismijali su veleposlanike kontaktne skupine jer uopće nisu htjeli primiti njihov dokument. U to doba Srpska Krajina aktivno je Mladićevim teroristima sudjelovala u napadu na Bihać. Ujedno se pripremala za ujedinjenje nekakvih srpskih zemalja u Hrvatskoj i BiH u kvazi državu koja bi u odgovarajućem trenutku pristupila Srbiji. Hrvatski udar Bljeskom i Olujom omeo je sve velikosrpske planove i vratio okupirane krajeve u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Pobijede u BiH dovele su do Daytonskih sporazuma i dugo očekivanog mira u toj zemlji.