Može li se ‘Ćelava pjevačica’ češljati drugačije?

Mogu li se klasici poput Ćelave pjevačice Eugènea Ionescoa čitati na novi način? Uvijek mogu. Tako misle i u zagrebačkom Teatru ITD gdje je za sam kraj godine na njihovoj je velikoj pozornici mlada umjetnička ekipa postavila ovo remekdjelo antiteatra.

Apsurd je svuda oko nas, pa tako i na velikoj pozornici Teatra ITD koja je za ovu priliku postala apsurdno mala.

- U današnje vrijeme, kada tu riječ čujemo gotovo svakodnevno u javnom prostoru u vrlo različitim kontekstima i kada doista mnoge stvari koje se događaju oko nas bismo mogli okarakterizirati kao apsurdne, doista moramo naći neki novi ili drugačiji ključ igranja tog komada od onog na koji smo navikli, komentira redatelj Hrvoje Korbar.

Ionescova 'Ćelava pjevačica' nastala je gotovo slučajno, jezičnom igrom samog autora, odnosno spajanjem rečenica iz jednog udžbenika engleskog jezika s pomoću kojeg nije uspio svladati taj jezik, ali je uspio stvoriti jedno od najpoznatijih dramskih djela 20. stoljeća.

- Mi smo se dosta borili s tim tekstom jer smo shvatili zapravo da trebamo naći neke prepoznatljive situacije u svakodnevnim odnosima između muža i žene, susjeda i tako dalje, i onda smo radili neke pomake u pokretu, u reakcijama i zapravo smo doveli predstavu do nekog apsurda, kaže glumac Roko Sikavica.

Glumica Iva Kraljević otkriva da su se dosta 'zezali' s najozbiljnijim stvarima koje se događaju oko nas: Čini mi se da je to jedini način da se taj apsurd prikaže, kaže Kraljević.

Ljudi se kreću gotovo automatski, govore, a ne misle - svijet je to u kojemu komunikacija počiva na jezičnim dosjetkama, a Teatar ITD ostaje mjestom slobode eksperimenta, čak i kada je riječ o kazališnom tekstu nastalom prije gotovo sedamdeset godina.