14. siječnja 1856. - Umro Janko Drašković

Najstariji hrvatski preporoditelj Janko Drašković svojim ugledom i kulturno-društvenom djelatnošću bio je prethodnik ilirskog pokreta.

Drašković se rodio u Zagrebu, u kojem je pohađao gimnaziju, a studij filozofije i prava završio je u Beču. Stekao je visoku naobrazbu, potkrepljujući svoju erudiciju znanjem latinskog, njemačkog, francuskog, talijanskog, madžarskog, rumunjskog te niza slavenskih jezika. Kronike ga spominju kao najobrazovanijeg čovjeka u Hrvatskoj, koji je takav ugled stekao i u stranim zemljama u kojima je često boravio, ponajprije kao vojnik, a zatim kao društveni djelatnik, preporoditelj i ilirac. Najveća zasluga Janka Draškovića je promidžba hrvatskih preporodnih ideja i književnih suvremenika. Pridružio im se iako je već bio u poodmaklim godinama.

No i prije samog pokreta, koji se organizirano javio tridesetih godina 19. stoljeća pojavom Gajeva časopisa Danica ilirska, Janko Drašković svoja je gledišta na jezik i književnost, politiku i gospodarstvo iznio u djelu, koje je napisao za zastupnike Hrvatskog sabora, pod naslovom Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom…

Isticao je potrebu da se umjesto latinskog uvede narodni jezik kao službeni pa je i sam Disertaciju napisao hrvatskim jezikom. Zagovarao je sjedinjenje Hrvatske sa Slavonijom i Dalmacijom, zauzimao se za osnutak samostalne vlade neovisne od Beča ili Pešte. U Disertaciji Drašković je upozoravao i na potrebu obrazovanja i prosvjećivanja naroda, te podizanja obrta i industrije.
Osim toga, bio je osnivač znamenite čitaonice u Zagrebu čija je zadaća bila okupljanje iliraca, prikupljanje knjiga i širenje književnosti i korisnih znanosti.

Janko Drašković umro je u Radgoni 14. siječnja 1856. u visokoj starosti. Mlađi suvremenici odužili su mu se nizom počasti, jer su njegov autoritet, erudicija i ugled u mnogome koristili hrvatskom preporodnom pokretu u njegovoj širini i značenju. Matica hrvatska dala je 1893. prenijeti kosti Janka Draškovića u ilirsku arkadu na Mirogoju u Zagrebu.