6. siječnja - Sveta tri kralja

Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja … zemlju tmina pokriva i mrklina narode ... A tebe Gospodin obasjava … K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje.

Sedam i pol stoljeća prije nego što su evanđelisti napisali povijest Isusova života i rada, predgovor im je dao prorok Izaija, kada je pisao prognanicima u Babilonu. Prema Matejevu evanđelju, kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, dođoše s istoka magi u Jeruzalem. Magi su na Istoku, posebno u Babilonu, bili učeni ljudi, a kršćanska ih starina naziva kraljevima zbog kraljevskih darova koje su donijeli Isusu.

Najvjerojatnije je bila riječ o zvjezdoznancima koji su na neki način došli u dodir sa židovskim mesijanizmom. Iako u Svetom pismu nije navedeno kako su se zvali, od 8. st. ustalila su se imena Melkior, Gašpar i Baltazar. Prateći sjajnu zvijezdu čiji izlazak vidješe nad Betlehemom, prema starozavjetnim proročanstvima, došli su do mjesta gdje se rodio Isus. Djetetu kojem su se poklonili u trošnoj kućici, prinijeli su darove: smirnu, zlato i tamjan. Zlato i tamjan posvetni su darovi poganskih kraljeva, a smirna je služila za svećeničko pomazanje.

Taj biblijski događaj slavi se kao blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje i jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Već u ranim stoljećima kršćanstva, vjernici su u katakombama slikali taj prizor, a jaslice koje su se poslije počele postavljati u crkvama i domovima svojom ljepotom i jednostavnošću dodatno su poticale na kontemplaciju u božićno vrijeme. S Bogojavljenjem su povezani vjerski običaji blagoslivljanja vode i kuća. Do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća svećenik bi na vrhu unutarnje strane ulaznih vrata kredom napisao početna slova imena mudraca i godinu. U novije vrijeme svećenici na vrhu ulaznih vrata s unutarnje strane lijepe naljepnicu s likovima Sveta tri kralja, ispod kojih je natpis koji se prije ispisivao kredom.