10. siječnja 1810. - Rastava Napoleona i Josephine

Godine 1795. lijepa udovica Josephine de Beuharnaise, rodom s Martiniquea, čiji je suprug stradao za jakobinskog terora, u Parizu je upoznala šest godina mlađeg Napoleona i postala njegovom ljubavnicom.

Bez obzira na proteste obitelji, on se godinu dana poslije oženio tom starijom ženom, na ne baš dobrom glasu, s dvoje djece. Dva dana nakon vjenčanja Napoleon odlazi ratovati u Italiju, odakle bez prestanka piše ljubavna pisma svojoj supruzi. Ona pak iste godine započinje vezu s naočitim husarskim poručnikom Hippolytom Charlesom.

Saznavši za taj preljub, Napoleon je pobjesnio i ton se njegovih pisama promijenio te se i on okreće ljubavnicama. No bez obzira na uzajamne prevare, onog dana kad si je u prosincu 1804. u crkvi Notre-Dame stavio carsku krunu na glavu, Napoleon je okrunio i Josephinu. Tako ona postaje francuskom caricom, a godinu dana poslije i talijanskom kraljicom. Njezinih pet i pol godina vladavine protječe u vječnom strahu od toga da će on jednog dana potražiti mlađu suprugu koja će mu moći podariti nasljednika. Nakon smrti njezinog unuka, a Napoleonovog nećaka Napoleona Charlesa Bonapartea, mračne su se slutnje ostvarile: car počinje sastavljati listu poželjnih princeza.

Par se službeno razveo 10. siječnja 1810. pred brojnom publikom. Tom prilikom oboje čitaju izjave o međusobnoj odanosti i doživotnom prijateljstvu. Napoleon je zatražio da Josephine zadrži svoju titulu carice, bez obzira na to što će se uskoro vjenčati Marijom Lujzom od Austrije, koju će posprdno zvati svojom maternicom.

Tužna Josephine povlači se na svoje imanje nedaleko od Pariza, u dvorac Malmaisone, gdje 1814. u pedesetoj godini umire od upale pluća. Na vijesti o njezinoj smrti, Napoleon u egzilu na Elbi dva dana ne izlazi iz sobe. Bez obzira na nevjeru s obje strane, razočaranja i razvod, posljednje Napoleonove riječi bile su Francuska, vojska, Josephine...