Kokoti na 'hižicama' imaju značenje

Pijetao je simbol mudrosti, ratničke budnosti, najavljuje novi dan, gospodar je seoskih dvorišta. Pijevci, pijetlovi ili kokoti nadvikuju se ranom zorom, ali javljaju se i tijekom dana. Toliko su zanimljivi da su i na narodnoj nošnji novomarofskoga kraja. 

- Kokot na narodnoj nošnji je naš zaštitni znak iz razloga jer su stariji ljudi vjerovali da će on zaštititi mladu, čuvati ju od uroka i zlih sila prije nego se udat, govori Lucija Kropek iz dramske družine "Videk” iz Novog Marofa.

Njihove figurice rese krovove kuća, gospodarskih objekata, bunara. No, danas su rijetkost.

- Kokoti su bili ukras ne samo "hižica” nego i čitavog dvorišta. Domaćice su uvijek nastojale u svom dvorištu uzgojiti pijevca koji je jako lijepo pjevao, a upravo taj pjev pijevca, našim precima imao je određeno značenje, a to  je upravo u tome, da kada pijevac zapjeva on tjera od dvorišta kuće sve zle sile i uroke koji bi mogli negativno djelovati na čovjeka, na njegovo zdravlje, na njegovu stoku, naglašava Tibor Martan, etnolog.

A vjerovanje, kao vjerovanje. U strahu su uvijek velike oči. Ljudi nisu željeli izlaziti iz kuća od ponoći pa sve do njihova prva javljanja.  

- Tamo negdje oko tri sata ujutro počeli su pjevati prvi pijevci i time je znači zlo moralo otići dalje. Upravo zbog tog razloga, oko prvog svjetskog rata kada se slamnati krovovi mijenjaju krovovima od crijepa, ljudi počinju prvo na gospodarske objekte stavljati glinene pijevce, da bi u tim objektima zaštitili svoje blago, odnosno stoku i ostale domaće životinje, govori Martan.

Kokot na krovu, nema uroka, miran san domaćina. Glineni ukrasi bili su na neki način i seoski statusni simboli. Nestali su postavljanjem salonitnih i limenih pokrova, modernom gradnjom kuća. Gospođa Nada želi sačuvati tradiciju. 

- Samo zato što mi je i baka pričala i razgovarala sam sa starijim ljudima da tko je imao na kući kokota da je imao sreće i da to znači budnost, plodnost. Čula sam da donose sreću, da štite familiju od zlih sila, vatre, požara, oluje. Ja sam ga htjela staviti baš iz stog razloga jer volim te starinske običaje, istaknula je Nada Puškadija iz Strmca Remetinečkog.

Baka Dorica Stipan u devedeset i petoj je godini. Veliko životno iskustvo ispunjeno je lijepim sjećanjima.

Pijevac na krovu pobuđivao je i veliku znatiželju prolaznika, prisjeća se baka Dorica.  

- Mii smo se veselili kada smo ga vidjeli. Kada smo išli s mise gledali smo i govorili tko je sve stavio kokota, sjeća se Dorica iz Strmca Remetinečkog.

Glinene figurice kokota ili pijevca na krovu kuća više su od lijepe dekoracije. Prije svega su znamen kulturne baštine - stoljetne tradicije koju treba brižno njegovati i sačuvati.